Isaiah 5
1 Zapjevat ću o svom prijatelju, pjesmu prijatelja o njegovu vinogradu! Vinograd je imao moj prijatelj na plodnoj visini.
2 On ga je ogradio i uklonio iz njega kamenje i zasadio u njemu plemenitu lozu. Sagradio je u njemu kulu, iskopao tijesak i nadao se da će roditi grožđem, a on rodi vinjagom.
3 I sada, stanovnici Jeruzalema, ljudi iz Jude, sudite između mene i mojega vinograda!
4 Što je još trebalo učiniti mome vinogradu a da mu nisam učinio? Nisam li se smio nadati da će roditi grožđem?? A on rodi vinjagom.
5 Pa da vam sada javim što ću učiniti svojemu vinogradu: Oborit ću njegovu ogradu, neka postane pašnjak! Razvalit ću njegov zid, neka se gazi!
6 Učinit ću ga pustarom, ne će se obrezivati ni okopavati. Niknut će u njemu drač i trnje. I zapovjedit ću oblacima da ne puštaju više na nj dažda.
7 Jer je Izrćlova kuća vinograd Gospodina nad vojskama i ljudi su Judini sad njemu mili. On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo; nadao se pravednosti, a eto zloća! \
8 A joj, koji sastavljate kuću s kućom, koji njivu na njivu nastavljate, dok više ne bude prostora, a vi sami ostanete vlastela u zemlji!
9 U mojim ušima zvuči riječ Gospodina nad vojskama: “Zaista, mnoge će kuće opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: ostat će bez ljudi!
10 Jer će deset rala vinograda dati jedan bat, jedan homer sjemena dat će efu.”
11 A joj, koji se rano ujutro opijate i do kasno u noć sjedite i gorite od vina!
12 Citara i harfa, bubanj i frula i vino na vašim su gozbama. A ne pazite na Gospodnje upravljanje i ne vidite djela njegovih ruku.
13 Zato moj narod mora putovati u sužanjstvo, jer nije imao razboritosti. Istrošeni su od gladi njegovi plemeniti, i njegovo mnoštvo gine od žeđi.
14 Zato širom otvara carstvo mrtvih svoje požudno ždrijelo i silno razjapljuje čeljust: i silazi u nj sjaj Jeruzalema, njegovo bučno mnoštvo, i tko se veseli u njemu.
15 Tako se prigiblje čovjek, poništava se muž. Oči se oholica obaraju.
16 A uzvisit će se na sudu Gospodin nad vojskama, i Bog, Sveti, pokazat će se svet u pravednosti.
17 Tada će tamo pâsti janjci kao da je to njihova paša, i ovnovi će pâsti travu na razvalinama plemenitih.
18 A joj, koji dovlačite kaznu konopcima ludosti, odmazdu kao kolskim užetom!
19 Koji govorite: “Neka pohiti, neka brzo dođe njegovo djelo da ga vidimo! Neka se približi, neka dođe što je naumio Izrćlov Svetac, da ga upoznamo!”
20 A joj, koji zlo zovete dobrim, a dobro zlim! Koji od tmine pravite svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji od gorkoga pravite slatko, a od slatkoga gorko!
21 A joj, koji ste mudri u vlastitim očima i razumni pred samima sobom!
22 A joj, koji ste junaci u pijenju vina i hrabri u miješanju silovita pića!
23 Koji oslobađate krivca za poklone, a onome koji ima pravo oduzimate pravdu!
24 Zato kao što jezik ognja proždire strnjiku, i slame nestaje u plamenu, tako će njihov korijen postati kao trulež, njihov cvijet će se razletjeti kao prah. Jer odbaciše zakon Gospodina nad vojskama i pogrdiše riječ Izrćlova Sveca.
25 Zato se raspalio Gospodnji gnjev na njegov narod. On je zamahnuo svojom rukom na nj, udario ga, da su se uzdrmale gore i da su njihova mrtva tjelesa ležala po ulicama kao smeće. Kod svega toga nije popustio njegov gnjev, i još je uvijek ostala ispružena njegova ruka.
26 Podignut će zastavu narodu u daljini i primamiti ga s krajeva zemlje. I gle, dolazi brzo i hitro.
27 Nema u njemu umorna ni sustala. Nitko ne drijema i nitko ne spava. Nikomu se ne raspojasava pojas oko bedara. Nikomu se ne raskida remen na obući.
28 Strijele su njegove oštre, i svi su njegovi lukovi zapeti. Kao kremen su kopita njegovih konja. Kotači su njegovi kao vihor.
29 Rika je njegova kao u lavice. Riče kao mladi lavovi. Reži, zgrabi plijen i drži ga čvrsto. I nitko mu ga ne ote.
30 U onaj dan buči nad Judom kao što buči more. I pogleda li se na zemlju: gle, ondje je tjeskobna tmina i svjetlost je pomračena tamnim oblakom!