Isaiah 31
1 Teško onima koji su išli u Egipat da dobiju pomoć i da se oslone na ratne konje! Uzdali su se u mnoštvo bojnih kola, u silno mnoštvo konja. A nisu gledali na Izrćlova Sveca i nisu ništa pitali za Gospodina.
2 Ali je i on bio mudar i navukao je nesreću. Nije povukao svojih prijetnja, nego je ustao na kuću zlikovaca i na pomoć zločincima.
3 Jest, Egipćani su ljudi, a ne Bog. Konji su njihovi meso, a ne duh. Mahne li Gospodin rukom, posrnut će zaštitnik i srušit će se štićenik. Svi će zajedno biti uništeni.
4 Jer ovako mi reče Gospodin: “Kao što lav, lavić, reži nad plijenom? svu četu pastira podigli su na nj, ali se on ne plaši njihove vike, niti se pokorava na njihovu buku? tako Gospodin nad vojskama silazi u boj na goru Sion i njegovu uzvisinu.
5 Kao ptice krilima, Gospodin će nad vojskama zaštititi Jeruzalem i zakloniti, izbaviti i osloboditi.
6 Vratite se k onome od kojega su tako duboko otpali Izrćlovi sinovi!
7 Jer će u onaj dan svaki odbaciti svoje srebrne i zlatne idole, što vam ih vaše ruke načiniše na grijeh.
8 I Asur ne će pasti od mača kojeg čovjeka. Ne će ga umoriti mač nekoga na zemlji. I ako pobjegne od mača, mladići će njegovi postati sluge, robovi.
9 Kralj će njegov propasti od straha, knezovi će njegovi ostaviti zastavu.” Veli Gospodin, koji ima ognjište u Sionu i peć u Jeruzalemu.