1”Teško sinovima odmetnicima”? govori Gospodin? “koji smišljaju naume koji nisu od mene, i sklapaju saveze koje ja ne ću, pa gomilaju grijeh na grijeh.
2Oni silaze u Egipat ne pitajući me, da se stave u faraonovu zaštitu i da traže utočišta u sjeni Egipta.
3Ali će vam faraonova zaštita biti na sramotu i utočište u sjeni Egipta na porugu.
4Knezovi su njihovi u Soanu Tanisu i glasnici su njihovi došli do Hanesa.
5Ali će se svi razočarati u narodu koji im ne koristi ništa, koji im ne nosi ni pomoći ni koristi, nego samo razočaranje i sramotu.”
6Osuda nad velikom životinjom juga: Kroz zemlju punu nevolje i punu tjeskobe? lavica i lav im se približavaju, guje i krilati zmajevi? oni nose svoje blago na leđima magaraca, bogatstvo na grbi deva narodu koji im ne koristi ništa.
7Jer je prazna i ništavna pomoć Egipta. Zato nazivam taj narod: “danguba? halabuka.”
8”Sada dođi, napiši to na tablu za njih! Ureži u mjed, da služi kao vječno svjedočanstvo za buduća vremena!
9Jer je to narod uporan, sinovi lažljivi, sinovi koji ne će da slušaju Gospodnji naputak.
10Vidiocima govore: Nemojte vidjeti! I prorocima: Nemojte nam prorokovati istinu! Kazujte nam slatke riječi! Prorokujte prijevare!
11Skrenite s pravoga puta! Zađite s prave staze! Pustite nas na miru s Izrćlovim Svecem!”
12Zato ovako veli Svetac Izrćlov: “Budući da odbacujete ovu moju riječ i uzdate se u opačinu i prijevaru, i na njih se oslanjate,
13bezakonje će vam biti kao odlomljeni dio što pada, a otkinuo se s visokog zida: odjednom iznenada padne.
14Razbit će ih kao što se razbija zemljana posuda, razbija se nemilice. Kad se razbije, ne nađe se ni krhotina, da uzmeš ognja s ognjišta ili da zagrabiš vode iz studenca.”
15Jer ovako govori svemogući Gospodin, Izrćlov Svetac: “Ako se vratite i ostanete mirni, spasit ćete se. U miru i uzdanju je vaša snaga. Ali vi ne htjedoste.
16Vi rekoste: Ne, nego ćemo pobjeći na konjima!? Zato ćete bježati! Pojahat ćemo brze konje!? Zato će brzi konji biti vaši progonitelji!
17Bježat će vas tisuća kad jedan zaprijeti; kad zaprijete petorica, bježat ćete svi, dok ne budete ničemu drugome slični nego smjerokazu na gorskoj visini, stijegu na humu.” \
18Zato oklijeva Gospodin da vam se smiluje, i zato čeka da vas pomiluje. Jer je Gospodin Bog pravde. Blago svima koji ga čekaju!
19Jest, narode u Sionu, koji stanuješ u Jeruzalemu, ne ćeš sveudilj plakati! On će se sigurno smilovati tebi, na tvoj vapaj. On će te uslišati čim ga čuje.
20Dat će vam Svemogući kruha tjeskobe i vode nevolje. Ali se ne će više sakrivati tvoj učitelj. Tvoje će oči gledati učitelja.
21Uši će tvoje razabrati povik iza tebe, ako biste svrnuli desno ili lijevo: “To je put, idite njime!”
22Tada ćete kao na nečiste gledati na posrebrene idole i na pozlaćene livene likove. Kao gad ćeš ih pobacati. “Napolje!”, kazat ćeš im.
23Tada će on dati dažd tvome sjemenu, što ga posiješ na njivi, i kruh od zemaljskoga roda bit će krepak i hranjiv. U ono će vrijeme tvoja stoka pasti na prostranoj paši.
24Volovi i magarci, što obrađuju zemlju, jest će posoljenu zob, koja je ovijana lopatom i rešetom.
25I na svakoj visokoj gori i na svakom visokom humu bit će potoci brze vode. U dan silnoga pokolja, kad popadaju kule,
26tada će mjesečeva svjetlost biti kao sunčana svjetlost, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost sedam dana, u dan kad Gospodin zavije ranu svome narodu i iscijeli modrice što ih je zadao.
27Gle, Gospodnje ime dolazi ovamo iz daljine!? Njegov gnjev gori. Silno je njegovo uzbuđenje. Usne su mu pune ljutine. Jezik mu je oganj što proždire.
28Dah mu je potok što poplavljuje i dopire do vrata? da zavitla narode vijačom nesreće, da stavi u čeljusti narodima uzdu koja će ih goniti da lutaju.
29Tada ćete pjevati pjesme kao u noći kada se slavi blagdan. Veselit ćete se od srca kao oni koji idu, svirajući uz frulu, na Gospodnju goru, k Izrćlovoj stijeni.
30Tada će Gospodin pustiti da se čuje njegov moćni glas, i pokazat će svoju ruku koja maše s ljutim gnjevom i ognjenim plamenom što proždire, uz buru i oluju, i tuču.
31Jer će se od Gospodnjega glasa prepasti Asur, kad ga on udari štapom.
32Kada god zašumi kazneni štap, kojim Gospodin na nj udara, neka se oglase bubnjevi i citre! Zamahnutom će se rukom boriti protiv njega.
33Jer je odavna podignuto ognjište; i za kralja je pripravljeno. Duboko i široko naslagana su drva s mnogim ognjem. Gospodnji dah, kao sumporni potok, upalit će ga. \