Isaiah 22
1 Osuda nad dolinom gledanja. Što ti je te je sav tvoj narod uzašao na krovove,
2 grade koji vičeš i bučiš, grade veseli? Tvoji pobijeni nisu pobijeni mačem, nisu pali u ratu.
3 Svi su tvoji knezovi pobjegli, ali su pohvatani bez hitaca s luka. Svi su tvoji ratnici pohvatani, a bježali su daleko.
4 Zato velim: “Prođite me se; ja moram gorko plakati! Ne trudite se da me tješite poradi uništenja mojega naroda!” \
5 Dan zabune, potiranja, pomutnje dolazi od svemogućega Gospodina nad vojskama nad dolinu gledanja. Potkopavaju se zidovi i ori se vika protiv gore.
6 Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima, i Kir je otkrio štit.
7 Krasne tvoje doline bile su pune kola. Na gradskim vratima namjestili se konjanici.
8 Tako je On oduzeo Judin oslonac. A ovaj je u ono vrijeme gledao na oružje u šumskoj kući.
9 Vidjeli ste da je mnogo proloma na Davidovu gradu i sabrali ste vodu donjega jezera.
10 Razgledali ste kuće Jeruzalema i porušili ste kuće da utvrdite zid.
11 Načinili ste jaz između dva zida za vodu staroga jezera. Ali niste pogledali na onoga koji je to tako uredio, i niste se obazirali na onoga koji je to odavna zaključio.
12 Svemogući Gospodin nad vojskama pozvao vas je u onaj dan da plačete i tugujete, da ostrižete kose, da nosite žalobne haljine.
13 Ali eto: radost i veselje ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: “Jedite i pijte, jer sutra smo mrtvi!”
14 Zato mi se Gospodin opet i opet javio: “Zaista, ne će vam se oprostiti ovo bezakonje, dok ne umrete”, veli svemogući Gospodin nad vojskama.
15 Ovako veli svemogući Gospodin nad vojskama: “Ustani, idi k onome dvoraninu, k Šibni, upravitelju dvora:
16 Što ti imaš ovdje i koga ti imaš ovdje, te si isklesao grob sebi gore visoko i spremio sebi počivalište u kamenu?
17 Evo, čovječe, Gospodin će te saviti,
18 smotat će te kao klupko i baciti kao loptu u daleku i prostranu zemlju. Tamo ćeš umrijeti. I tamo će doći tvoja sjajna kola, sramoto dvora svojega gospodara!
19 Otjerat ću te iz tvoje službe i svrgnuti s tvojega mjesta.”
20 U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, Hilkijina sina.
21 Njega ću odjenuti u tvoju službenu haljinu, opasat ću ga tvojom tkanicom. Njemu predajem tvoju vlast. On će biti otac stanovnicima Jeruzalema i Judinoj kući.
22 Davidov ključ stavljam na njegova pleća da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad on zatvori, nitko ne otvori.
23 Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat će prijestolje časti za kuću svojega oca.
24 O njemu će se vješati sve mnoštvo kuće njegova oca, mladica i ogranci, sve malo posuđe: od zdjelica do svakojakih vrčeva.
25 ”U onaj dan”? veli Gospodin nad vojskama? “pomaknut će se kolac koji se uglavio na tvrdu mjestu. Izbit će se i past će. I teret što je visio na njemu propast će.” Jer je Gospodin rekao.