Bible

1 Osuda nad pustinjom na moru. Kao što bure prohuje na jugu, tako dolazi iz pustinje, iz strahovite zemlje. 2 Objavilo mi se ljuto viđenje: “Razbojnik robi. Pustošnik pustoši. Uzađi, Elame! Opkoli, Medijo! činim kraj svemu uzdisanju u Babilonu.” 3 Zato su moja bedra puna grča. Bolovi me obuzimaju kao bolovi rodilje. Zaglušen sam od onoga što čujem. Zbunjen sam od onoga što vidim. 4 Smeteno mi kuca srce. Groza me hvata. Sumrak za kojim sam čeznuo pretvorio mi je u strahotu. 5 Spremi se stol, prostre se pokrivalo. Jede se i pije. “Ustajte, knezovi, mažite štit!” 6 Jer ovako mi reče Svemogući: “Idi, postavi stražara! Što vidi, neka javi! 7 Vidi li momčad na konju, dva reda konjanika, povorku magaraca, povorku deva, neka sluša oštro i napeto!” 8 I on povika: “Na straži, Svemogući, stojim jednako danju! Na svojoj straži stojim po svu noć! 9 I eto, dolazi povorka momčadi na konju, dva reda konjanika.” On povika i reče: “Pade, pade Babilon! Razbiše se o zemlju svi njegovi idolski likovi!” 10 Narode moj satrveni i smlaćeni! Što sam čuo od Gospodina nad vojskama, od Izrćlova Boga, to sam vam javio. 11 Osuda nad Edomom. Sa Seira mi se viče: “Stražaru, kako je daleko noć? Stražaru, kako je daleko noć?” 12 Stražar veli: “Jutro dolazi? a i noć. Ako hoćete pitati, pitajte! Dođite samo opet!” 13 Osuda nad Arabijom. U šumi ostanite navečer, putnici od Dedana! 14 Iznesite vode pred žedne, stanovnici od Teme! Pružite jelo bjeguncu! 15 Jer pobjegoše od mačeva, od gologa mača, od zapetoga luka, od žestine boja. 16 Jer mi ovako reče Gospodin: “Još godina kao godina nadničara, i nestaje sve kedarske slave. 17 Ostatak strijelaca od kedarskih sinova bit će malen brojem, jer tako reče Gospodin, Bog Izrćlov.”