1Teško zemlji zviždukanja krilima, s one strane rijekâ od Kuša,
2koja je poslala glasnike na Nilu, u čamcima od rogoza preko vode! Hitajte samo, brzi glasnici, k narodu vitka stasa, glatkom, k strahovitom narodu odavde i izdaleka, k narodu koji silnom snagom zgazi sve, kroz čiju su se zemlju provlačile rijeke.
3Svi stanovnici zemlje i građani svijeta! Kad se digne zastava na gorama, gledajte! Kad zatrubi truba, slušajte!
4Jer mi ovako reče Gospodin: “Mirno ću gledati na svome prijestolju kao pripekla žega kad sunce sja, kao rosni oblak u žetvenoj vrućini.”
5Jer prije žetve, kad prođe cvat, i cvijet postane zreo grozd, režu se loze noževima i odstranjuju s klice, otkidaju se.
6Predaju se zajedno gorskim pticama grabljivicama i zvijerima zemaljskim. Ptice grabljivice stanuju na njima ljeti, zvijeri zimi.
7U ono će se vrijeme prinositi darovi Gospodinu nad vojskama od naroda vitka stasa, glatkog naroda, od strahovitog naroda odavde i izdaleka, od naroda koji silnom snagom gazi sve, kroz čiju su se zemlju provlačile rijeke, tamo k mjestu imena Gospodina nad vojskama, k sionskoj gori.