1”Ustanite, vratimo se Gospodinu! Jer nas je on razderao, pa će nas on i iscijeliti; ranio nas je, i zavit će nas. \
2Poslije dva dana on će nas već ozdraviti, treći će dan nas podići, i živjet ćemo pred njegovim licem.
3Budimo razboriti i težimo revno za spoznanjem Gospodina! On će kao zora sigurno doći. Kao zimski dažd sići će nam, kao kasni dažd koji natapa zemlju.”
4Efrajime, što da ti učinim? Juda, što da ti učinim? Pobožnost je vaša kao jutarnji oblak, kao prolazna rana rosa.
5Zato sam posredovao preko proroka, probadao sam ih riječju svojih usta. Tada je moje pravo udarilo u oči kao svjetlost.
6Jer meni se sviđa pobožnost, a ne žrtve klanice, Božja spoznaja mi se sviđa više nego žrtve paljenice.
7Ali su oni prelomili Savez u Adamu. Tamo su mi postali nevjerni.
8Gilead je grad pun opačina, poškropljen krvlju.
9Družina je svećenička kao razbojnička četa. Oni ubijaju na putu u Šekem. čine zlodjela.
10Strahotu sam vidio u Izrćlovoj kući. Tamo Efrajim čini idolopoklonstvo, Izrćl se oskvrnjuje.
11I tebi, Judo, već je određena žetva, kad okrenem sudbinu svoga naroda.