1čujte, svećenici! Pazi, Izrćlova kućo! Kućo kraljeva, slušaj! Jer se vas tiče: Vi ste postali zamka u Mispi, mreža razapeta na Taboru.
2U Sitimu iskopaše jamu. A ja ću za njih sve biti šiba.
3Efrajima poznajem dobro, i Izrćl nije sakriven od mene. Zato što si, Efrajime, služio idolima, Izrćl se okužio.
4Njihova djela ne daju da se vrate k svojemu Bogu, jer duh idolopoklonstva vlada u njima, i oni ne žele znati za Gospodina.
5Izrćlova ponositost mora se prignuti pred njim. Izrćl i Efrajim padaju vlastitom krivnjom. I Juda će pasti s njima.
6Sa svojim ovcama i govedima dolaze, doduše, da traže Gospodina, ali ga ne nalaze. On se uklonio od njih.
7Zato što prekršiše vjernost Gospodinu i rodiše tuđu djecu, neka ih izjede neprijatelj zajedno s njihovim poljima!
8U Gibeji trubite u rog, u Rami u trubu! U Bet Avenu dignite bojnu viku, o Benjamine, za tobom!
9Pustinjom će postati Efrajim u dan kazne. Protiv Izrćlovih plemena objavljujem što će zacijelo biti.
10Knezovi su Judini postali kao oni koji premještaju granicu. Izlit ću na njih svoju srdžbu kao vodu.
11Zarobljen je Efrajim, slomljeno je njegovo pravo, jer je tako usrdno služio idolima.
12Ja sam Efrajimu kao moljac, kao crvotočina sam Judinoj kući.
13Kad je Efrajim osjetio svoju bolest i Juda svoju gnojnu ranu, tada Efrajim otrča u Asiriju, i Juda posla k velikomu kralju. Ali vas on ne može ozdraviti niti iscijeliti vašu gnojnu ranu.
14Jer sam ja kao lav Efrajimu, kao lavić Judinoj kući. Ja razderem i odem. Ja odvučem; ne može se nitko izbaviti. \
15Ja odem, vratim se na svoje mjesto, dok uplašeni ne potraže moje lice. Traže me u svojoj nevolji.