1I blagoslovi Bog Nou i njegove sinove i reče im: “Rađajte se i množite se i napunite zemlju!
2Strah i trepet pred vama neka obuzme sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve što se miče na zemlji, i sve ribe morske; sve je predano u vaše ruke.\
3Sve što se miče, što živi, neka vam bude za hranu! Kao nekoć zeleno bilje tako vam sada sve dajem.
4Samo mesa što još ima u sebi životnu snagu, naime krv, ne smijete jesti.
5I za vašu krv, o kojoj ovisi vaš život, iskat ću račun; od svake životinje iskat ću račun, od čovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova, iskat ću račun za čovječji život. \
6Tko prolije čovječju krv, njegova se krv ima također proliti od čovjeka. Jer je On stvorio čovjeka po slici Božjoj.
7A vi se sad rađajte i množite se! Raširite se na zemlji i namnožite se na njoj!”
8Potom reče Bog Noi i njegovim sinovima, što su bili s njim:
9”Sklapam sad savez s vama i s vašim potomcima, što će doći nakon vas,
10i sa svim živim bićima što su s vama, s pticama, sa stokom i sa svim zvijerima što su s vama, sa svim zemaljskim životinjama što izađoše iz korablje.
11I sklapam zavjet svoj zato da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da odsad ne dođe više potop, da uništi zemlju.”
12Nato nastavi Bog: “Ovo neka bude znak saveza što ga sklapam između sebe i vas, svih živih bića što su s vama, za vječno vrijeme.
13Dúgu svoju stavljam u oblake. Ona neka bude znak saveza između mene i zemlje!
14Kad, eto, navučem oblake nad zemlju i ukaže se duga u oblacima,
15tada ću se spomenuti saveza svojega, koji postoji između mene i vas i svih živih bića svaka vrste. Nikada više ne će biti vode za potop, da uništi sva stvorenja.
16Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću je i spomenut ću se vječnoga saveza između Boga i svih živih bića svake vrste, što su na zemlji.”
17I reče Bog dalje Noi: “To je znak saveza što ga sklopih između sebe i svih živih bića na zemlji.”
18A sinovi Noini, koji izađoše iz korablje, bili su: Šem, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu.\
19Ta su trojica bila sinovi Noini. Od njih vuče lozu cijelo čovječanstvo.
20Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd.
21A kad je pio vino, opi se, i ležao je otkriven u svom šatoru.
22Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i kaza to obojici braće svoje vani.
23A Šem i Jafet uzeše plašt i staviše ga obojica na svoja ramena, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju svojega oca. Lice njihovo bilo je pritom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje svog oca.
24A kad se Noa rastrijezni od vina i dozna što mu je bio učinio najmlađi njegov sin,
25povika: “Proklet da je Kanaan! Neka je najniži sluga braći svojoj!”
26Potom nastavi: “Blagoslovljen da je Gospodin, Bog Šemov! Kanaan neka je njegov sluga!
27Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u Šemovim šatorima! Kanaan neka mu je sluga!” \
28Noa poživje nakon potopa još trista i pedeset godina.
29A svega poživje Noa devet stotina i pedeset godina; i umre. \