Genesis 41
1 Dvije godine poslije usnu faraon. Bilo mu je kao da stoji na Nilu.
2 Iz Nila izašlo sedam krava lijepih i ugojenih, i pasle su u šašu.
3 A iza njih izašlo iz Nila sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stale su uz druge krave na obali Nila.
4 Tada požderaše ružne, mršave onih sedam krava lijepih, debelih. I faraon se probudi.
5 Kad opet zaspa, usnu drugi san. Sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo na jednoj slamci.
6 Nakon njih isklijalo sedam klasova sitnih, opaljenih od istočnog vjetra,
7 i sitni klasovi progutaše sedam debelih i punih klasova. Faraon se probudi i opazi da je to sanjao.
8 Ujutro se osjećao uznemiren. On posla i dade pozvati sve egipatske pismoznance i mudrace. Faraon im pripovjedi svoje snove, ali se ne nađe nijedan koji bi ih faraonu mogao protumačiti.
9 Tada uze riječ veliki peharnik i reče faraonu: “Moram se danas spomenuti svoje krivnje.
10 Faraon se jednom razljutio na svoje sluge i mene dao zatvoriti u kući zapovjednika tjelesne straže, mene i velikoga pekara.
11 U istoj noći mi sanjasmo san, ja i on. Svaki od nas sanjao je san koji je bio od osobite važnosti.
12 A bio je tamo s nama jedan hebrejski mladić, rob zapovjednika tjelesne straže. Njemu to ispripovjedismo, i on nam protumači naše snove. Svakom pravo protumači san.
13 I kako nam protumači, tako se dogodi: mene opet postaviše u moju službu, a drugoga dadoše objesiti.”
14 I faraon posla tamo i dade pozvati Josipa. Brže-bolje izvedoše ga iz tamnice. On se ošiša i preobuče te pođe k faraonu.
15 Faraon reče Josipu: “Imao sam san, ali nitko ga ne zna protumačiti. A za tebe sam čuo da samo trebaš čuti san, i odmah ga možeš protumačiti.”
16 Josip odgovori faraonu: “Ja ne mogu ništa; ali Bog će objaviti faraonu što mu je na spasenje.” \
17 Faraon je pripovijedao Josipu: “U mojem snu stajao sam na obali Nila.
18 Tada je izašlo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u šašu.
19 A iza njih izašlo je sedam drugih krava, loših, posve ružnih i mršavih; nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako ružnih krava kao što su bile te.\
20 Mršave i ružne krave požderaše onih prvih sedam debelih krava.
21 Kad su one bile iščeznule u njihovu želucu, poznade da su bile došle u njihov želudac, ali su opet bile ružne kao prije. Nato se ja probudih.
22 Tad opet vidjeh u svojem snu kako je sedam klasova izraslo na jednoj slamci, punih i lijepih klasova.
23 A nakon njih isklijalo sedam drugih klasova, praznih, tankih, od vjetra opaljenih
24 i tanki klasovi progutaše sedam lijepih klasova. Ovo ja pripovjedih pismoznancima; ali nijedan mi nije znao protumačiti.” \
25 Josip reče faraonu: “Snovi faraonovi znače jedno te isto. Bog je objavio faraonu što je naumio učiniti.
26 Sedam lijepih krava znači sedam godina; i sedam lijepih klasova znači sedam godina. Snovi imaju jednako značenje.\
27 I sedam krava mršavih i ružnih, što izađoše iza onih znači sedam godina; i sedam klasova praznih, opaljenih od istočnog vjetra, znači sedam gladnih godina.\
28 To sam mislio kad rekoh faraonu: Bog je pokazao faraonu što je naumio učiniti.
29 Eto, doći će sad sedam godina kad će vladati u svoj egipatskoj zemlji veliko izobilje.
30 Ali nakon njih nastat će sedam gladnih godina. Ne će ostati ni traga od svega izobilja u egipatskoj zemlji i glad će dotući zemlju.
31 Od izobilja ne će se opaziti u zemlji ništa više zbog gladi što će poslije doći; jer će biti vrlo velika.\
32 A što je dvaput uzastopce faraon snio, to znači da je Bog to tvrdo odlučio, i Bog će to bez odgađanja izvesti.
33 I sada neka potraži faraon čovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad egipatskom zemljom.
34 Neka faraon nadalje odmah postavi nadzornike po zemlji i neka pokupi petinu od egipatske zemlje za tih sedam godina izobilja.
35 Neka se pokupi sav prihod žetve dobrih godina što sad dolaze, i neka se skupi žito kojim će faraon raspolagati kao zaliha u gradovima i neka se tamo pohrani.
36 Onda je zemlja opskrbljena žitom za sedam gladnih godina, što će doći na Egipat, i tako ne će biti zemlja glađu uništena.”
37 Taj se govor svidje faraonu i svim njegovim slugama.
38 I faraon reče slugama: “Možemo li naći čovjeka u kojem bi duh Božji bio kao u ovom?”
39 A Josipu faraon reče: “Kad je tebi objavio Bog sve to, nema nikoga koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.
40 Ti ćeš biti nad mojom kućom; sav moj narod podvrgnut će se tvojim zapovijedima; samo ću prijestoljem biti veći od tebe!”\
41 Tada reče faraon Josipu: “Evo, postavljam te nad svom egipatskom zemljom.”
42 I skine faraon svoj pečatni prsten s ruke i stavi ga Josipu na ruku, dade ga onda obući u haljine od najljepšeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata.
43 I dade ga voziti na drugim svojim kolima i pred njim klicati: “Na koljena!” Tako ga postavi nad svim Egiptom.
44 Onda reče faraon Josipu: “Ja sam doduše faraon; ali protiv tvoje volje neka nitko ne makne ruke ili noge u egipatskoj zemlji.”\
45 Faraon dade Josipu ime Safenat Paneah i dade mu za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. Potom proputova Josip egipatsku zemlju.
46 Bilo je Josipu trideset godina kad stupi u službu faraona, egipatskoga kralja. Kad je Josip bio otišao od faraona, obiđe svu egipatsku zemlju.
47 I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo.
48 On pokupi sav prihod žetve što ga je u tih sedam godina bilo u Egiptu, i dade nositi žito u gradove; u svaki je grad nosio žito s okolnih polja.\
49 Tako nakupi Josip žita kao pijeska na moru u tolikoj količini da ga je prestao mjeriti; jer se više nije moglo mjeriti. \
50 Dok još ne nastade glad, rodiše se Josipu dva sina: rodi mu ih Aseneta, kći Poti Fere, svećenika u Onu.
51 Prvorođencu nadjenu Josip ime Manaše; “jer”, reče, “Bog mi dade da zaboravim svu svoju nesreću i svu kuću mog oca.”\
52 Drugome nadjenu ime Efrajim; “jer”, reče, “Bog me učini plodnim u zemlji moje nevolje.” \
53 A kad prođe sedam godina za kojih je vladalo izobilje u egipatskoj zemlji,
54 nastade sedam gladnih godina, kao što je Josip bio navijestio. Nastade glad u svim zemljama; ali u svoj egipatskoj zemlji bilo je kruha.\
55 A kad poče gladovati i sva egipatska zemlja, povika narod k faraonu za kruh. Faraon uputi sve Egipćane: “Idite k Josipu i što vam on rekne, to činite!”
56 I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve žitnice i prodavati žito Egipćanima. A glad je pritiskivala u egipatskoj zemlji sve više.
57 Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi žita kod Josipa, jer je po svem svijetu bila velika glad.