Genesis 18
1 Opet se javi Gospodin Abrahamu kod terebinata Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.
2 Kad on, naime, podignu oči svoje i pogleda oko sebe, a kad tamo tri čovjeka stoje pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u šator ususret i pokloni se sve do zemlje.
3 I reče: “Gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu!
4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete svoje noge! Onda se odmorite pod drvetom!
5 A ja ću vam iznijeti nešto da pojedete, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj svojega sluge.” I oni rekoše: “Učini kako si kazao!”
6 Nato Abraham otrča Sari u šator i reče: “Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!”
7 Onda otrča Abraham govedima, uze mlado, debelo tele i dade ga momku koji ga brže-bolje zgotovi.
8 Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih. A sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli.
9 Tada ga upitaše: “Gdje je Sara, tvoja žena?” On odgovori: “Unutra u šatoru.”
10 Potom reče Gospodin: “Dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi. Tada će tvoja žena imati sina.” A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim.
11 A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo što biva u žena.
12 Zato se Sara sama u sebi nasmije; jer pomisli: “Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star.” \
13 A Gospodin reče Abrahamu: “Što se smije Sara i misli: Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?
14 Je li Gospodinu išta nemoguće? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi. Tada će Sara imati sina.”
15 Tada Sara zataji i reče: “Nisam se smijala.” Jer se uplašila. A on reče: “Ne, ti si se smijala.”
16 Nato se ljudi digoše otamo i okrenuše prema Sodomi. Abraham pođe s njima, da ih isprati.
17 A Gospodin pomisli: “Zar da krijem od Abrahama što kanim učiniti?
18 Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.
19 Zato ću mu dati da to sazna, pa da zapovjedi svojoj djeci i svojemu potomstvu da se drže puta Gospodnjega, radeći po pravdi i pravici, da bi Gospodin izvršio na Abrahamu što mu je obećao.”
20 Reče dakle Gospodin: “Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, a njihov je grijeh veoma težak.
21 Zato ću sići i vidjeti jesu li doista činili kako to o njima kazuje tužba; što je doprla do mene. To ću ja vidjeti.”\
22 Nato okrenuše drugi ljudi otamo prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodinom.
23 I Abraham pristupi bliže i reče: “Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?
24 Može biti da u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije ne ćeš poštedjeti mjesto zbog pedeset pravednika što su u njemu?
25 Daleko neka je od tebe da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko neka je to od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?”
26 Tada odgovori Gospodin: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih.”
27 A Abraham ponovno reče: “Ja sam se, eto, već usudio da govorim sa svojim Gospodinom, premda sam samo prah i pepeo.
28 Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog tih pet zatrti cijeli grad?” On odgovori: “Ne ću ga zatrti ako ih tamo nađem četrdeset i pet.”
29 I opet nastavi s njim govoriti i reče: “Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti zbog tih četrdeset.”
30 Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti ako ih tamo nađem trideset.”
31 I opet reče: “Ja sam se već usudio govoriti Gospodinu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset.” On odgovori: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih dvadeset.”
32 Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako samo još jednom progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset.” On odvrati: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih deset.”
33 Nato Gospodin ode, nakon što završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati kući.