Genesis 12
1 Jednoga dana reče Gospodin Abramu: “Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati!
2 Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, proslavit ću tvoje ime. Ti ćeš proširiti blagoslov.
3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju. U tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4 I pođe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospodin, i s njim pođe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad iseli iz Harana.
5 I uze Abram Saraju, svoju ženu, i Lota, sina svojega brata, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše da se zapute u kanaansku zemlju. Kad dođoše u kanaansku zemlju,
6 prođe Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do hrasta More. Kanaanci su tada prebivali u zemlji.
7 Tada se Gospodin ukaza Abramu i reče: “Potomcima tvojim dat ću ovu zemlju.” I načini ondje žrtvenik Gospodinu, koji mu se bio ukazao.
8 Potom ode odatle dalje u gore istočno od Betela i postavi šator između Betela na zapadu i Aja na istoku; tu načini Gospodinu žrtvenik i prizva ime Gospodnje. \
9 Onda se diže Abram i ode dalje prema Negebu.
10 A kad nastade glad u zemlji, siđe Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teško pritiskivala zemlju. \
11 Kad se približi Egiptu, reče Saraji, svojoj ženi: “Znam dobro da si lijepa žena.
12 I kad te vide Egipćani, pomislit će: To mu je žena; i mene će ubiti, a tebe ostaviti na životu.\
13 Reci jednostavno da si mi sestra: da mi zbog tebe bude dobro i da zbog tebe ostanem na životu!”
14 I kad dođe Abram u Egipat, vidješe Egipćani da je žena vrlo lijepa.
15 Vidješe je i dvorani faraonovi i hvališe je pred faraonom. I bi žena dovedena u dvor faraonov.
16 I on je činio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.\
17 Ali Gospodin pusti teška zla na faraona i na njegov dom zbog Saraje, Abramove žene.
18 Tada dozva faraon Abrama i upita: “Što si mi to učinio? Zašto si mi tajio da ti je žena?
19 Zašto si kazao da ti je sestra, te je ja uzeh sebi za ženu? A sada, eto ti žena tvoja; uzmi je i idi!”\
20 I zapovjedi faraon ljudima za nj, neka isprate njega, njegovu ženu i sve što god je imao.