1Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor.
2A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše.
3Tada rekoše jedan drugome: “Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!” I služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku.
4Potom rekoše: “Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
5A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji.
6I reče Gospodin: “Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im ne će smetati ništa da naprave što naume.
7Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!”
8I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada.
9Zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa Gospodin jezik cijele zemlje, i otamo ih rasprši Gospodin po svoj zemlji. \
10Ovo su potomci Šemovi. Šemu je bilo sto godina kad rodi Arpakšada, dvije godine poslije potopa.
11I poživje Šem, pošto rodi Arpakšada, još pet stotina godina, i rodi sinove i kćeri.
12A Arpakšad poživje trideset i pet godina i rodi Šelaha.
13I poživje Arpakšad, pošto rodi Šelaha, četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri.
14A Šelah poživje trideset godina i rodi Ebera.
15I poživje Šelah, pošto rodi Ebera, još četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri.
16A Eber poživje trideset i četiri godine i rodi Pelega.
17I poživje Heber, pošto rodi Pelega, još četiri stotine i trideset godina, i rodi sinove i kćeri.
18A Peleg poživje trideset godina i rodi Reua.
19I poživje Peleg, pošto rodi Reua, još dvjesta i devet godina, i rodi sinove i kćeri.
20A Reu poživje trideset i dvije godine i rodi Seruga.
21I poživje Reu, pošto rodi Seruga, još dvjesta i sedam godina, i rodi sinove i kćeri.
22A Serug poživje trideset godina i rodi Nahora.
23I poživje Serug, pošto rodi Nahora, još dvjesta godina, i rodi sinove i kćeri.
24A Nahor poživje dvadeset i devet godina i rodi Teraha.
25I poživje Nahor, pošto rodi Teraha, još sto i devetnćst godina, i rodi sinove i kćeri.
26A Terah poživje sedamdeset godina i rodi Abrama, Nahora i Harana.
27Oni su potomci Terahovi. Terah rodi Abrama, Nahora i Harana; a Haran rodi Lota.\
28Haran umre još za života svojega oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji.
29Abram se i Nahor oženiše. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova žena zvala se Milka; ona je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.\
30A Saraja je bila nerotkinja; nije imala djece.\
31Tada uze Terah svojega sina Abrama i svojega unuka Lota, sina Haranova, i svoju snahu Saraju, ženu Abrama, svojega sina, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji u kanaansku zemlju. Kad dođoše do Harana, nastaniše se ondje.
32I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umre Terah u Haranu. \