1U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.
3Tada reče Bog: “Neka bude svjetlost!” i bi svjetlost.
4I vidje Bog da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame.
5Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I nasta večer i nasta jutro: prvi dan.
6Tada reče Bog: “Neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode!”
7Tako učini Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi.
8Svod nazva Bog nebo. I nasta večer i nasta jutro: drugi dan.
9Tada reče Bog: “Neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno!” I tako se dogodi.
10Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog da je bilo dobro.
11Tada reče Bog: “Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji!” I tako se dogodi.
12Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog da je bilo dobro.
13I nasta večer, nasta jutro: treći dan.
14Tada reče Bog: “Neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine!
15Neka svijetle na nebeskome svodu, da rasvjetljuju zemlju!” I tako se dogodi.
16Bog stvori dva velika nebeska svjetlila, veće da vlada danom i manje da vlada noću; uz to još (stvori) zvijezde.\
17Bog ih postavi na svod da rasvjetljuju zemlju,
18da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je bilo dobro.
19I nasta večer, i nasta jutro: četvrti dan.
20Tada reče Bog: “Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje po nebeskome svodu!”
21Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića što se miču, od kojih vrvi voda, po njihovim vrstama, i sve krilate ptice u njihovim vrstama. I vidje Bog da je bilo dobro.
22Bog ih blagoslovi riječima: “Rađajte se i množite se! Napunite vodu u moru! I ptice neka se množe na zemlji!”
23I nasta večer, i nasta jutro: peti dan.
24Tada reče Bog: “Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje što gmižu, i zemaljske zvijeri, sve po njihovoj vrsti!” I tako se dogodi.
25Tako načini Bog zemaljske zvijeri po njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti i sve gmizavce po njihovoj vrsti. I vidje Bog da je bilo dobro.
26Tada reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim što gmiže po zemlji!”
27Tako Bog stvori čovjeka na sliku svoju. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu.
28I Bog ih blagoslovi. Tada im Bog zapovjedi: “Rađajte se i množite se! Napučite zemlju i sebi je podvrgnite! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim živim bićem što se miče na zemlji!”
29Bog nastavi: “Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje što nosi sjeme, i sve drveće s plodovima u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu!\
30Sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerima zemaljskim, svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i ima u sebi život.” I tako se dogodi.
31Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro. I nasta večer, i nasta jutro: šesti dan.