Ezra 9
1 Kad je to bilo završilo, pristupiše k meni predstojnici i rekoše: “Izrćlov narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje unatoč njihovim gadovima: od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca.
2 Oni čak uzeše njihove kćeri za žene sebi i svojim sinovima. Tako se pomiješa sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opačini.”
3 Kad sam to čuo, razdrijeh svoju donju haljinu i gornju odjeću, raščupah sebi kosu na glavi i na bradi, i sjedoh duboko potresen.
4 Tada se skupiše oko mene svi koji su se bojali zapovijedi Izrćlova Boga zbog opačine onih koji se vratiše iz ropstva. A ja ostadoh sjedeći duboko potresen do večernje žrtve.
5 O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet svoju donju haljinu i gornju odjeću, padoh ničice na koljena, raširih ruke Gospodinu, svom Bogu
6 i pomolih se: “Bože moj, stidim se i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su nam naše opačine narasle preko glave i krivnja je naša doprla do neba.
7 Od vremena svojih otaca do danas mi smo u velikoj krivnji i zbog naših opačina bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemalja pod mač, u ropstvo, grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas.
8 Sada nam, doduše, dođe za čas milosrđe Gospodina, našeg Boga, s tim da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svom svetom mjestu, da bi Bog naš opet prosvijetlio naše oči i dao nam malo nove životne snage u našemu ropstvu.
9 Doduše, mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u našemu ropstvu, nego nam dade da nađemo milost pred perzijskim kraljevima, tako da su nam oni dali toliko životne slobode te smo mogli Hram svog Boga opet podići i učiniti da ponovno ustane iz svojih ruševina. Dade nam obranu u Judeji i Jeruzalemu.
10 A što da sada, Bože, kažemo poslije takvih događaja? Jer ostavismo zapovijedi tvoje,
11 koje si nam dao preko svojih slugu, proroka, kad si zapovjedio: zemlja u koju idete da je zauzmete okaljana je nečistoćom naroda zemalja, zbog gadova kojima je napuniše od jednoga kraja do drugoga u svojoj nečistoći.
12 Ne dajite zato nikada svojih kćeri za njihove sinove, niti uzimajte njihove kćeri za svoje sinove! Ne tražite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki i da možete uživati dobra zemlje i da možete svoju djecu imati za baštinike dovijeka!
13 Poslije svega toga što dođe na nas zbog naših zlih djela i naše velike krivnje? premda si nas, Bože naš, više štedio nego što su to naše opačine zaslužile, i ostavio si nam ovaj ostatak?
14 zar ćemo ponovno kršiti tvoje zapovijedi i sprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do uništenja, tako da više ne preostane nijedan ostatak.
15 Ali ti si, Gospodine, Bože Izrćlov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spašeni. Evo, mi stojimo pred tobom s takvom svojom krivnjom da ne može za to stajati nijedan pred tobom.”