Ezra 8— GKS

¹Ovo su obiteljski glavari sa svojim rođacima koji su zapisani u rodopise, naime oni što su, za vlade kralja Artakserksa, bili pošli iz Babilona u Jeruzalem:

²od Pinhasovih potomaka: Geršom; od Itamarovih potomaka: Daniel; od Davidovih potomaka: Hatuš,\

³Šekanijini sinovi od Paroševih potomaka: Zaharija i s njim na broj sto i pedeset muških osoba;\

⁴od Pahat-Moabovih potomaka: Elijoenaj, Zerahjin sin, i s njim dvjesta muških osoba;\

⁵od Zatuovih sinova, Šekanijinih potomaka: sin Jahazielov i s njim trista muških osoba;\

⁶od Adinovih potomaka: Ebed, Jonatanov sin, i s njim pedeset muških osoba;\

⁷od Elamovih potomaka: Izaija, Atalijin sin, i s njim sedamdeset muških osoba;\

⁸od Šefatjinih potomaka: Zebadja, Mihćlov sin, i s njim osamdeset muških osoba;\

⁹od Joabovih potomaka: Obadja, Jehielov sin, i s njim dvjesta i osamnćst muških osoba;\

¹⁰od Banijevih potomaka: Šelomit, Josifjin sin, i s njim sto i šezdeset muških osoba;\

¹¹od Bebajevih potomaka: Zaharija, Bebajev sin, i s njim dvadeset i osam muških osoba;\

¹²od Azgadovih potomaka: Johanan, Hakatanov sin, i s njim sto i deset muških osoba;\

¹³od Adonikamovih potomaka koji kasnije dođoše: Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muških osoba;\

¹⁴od Bigvajevih potomaka: Utaj i Zabud i s njima sedamdeset muških osoba.

¹⁵Ja ih sabrah na rijeci koja teče prema Ahavi i ostasmo ondje u taboru tri dana. Kad pregledah narod i svećenike, ne nađoh nijednoga levita među njima.

¹⁶Zato poslah obiteljske glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju i Mešulama, i učitelje Jojariba i Elnatana.

¹⁷Ove upravih k Idonu, predstojniku u mjestu Kasifji, i stavih im u usta riječi što će ih kazati Idonu i njegovoj braći, natinejima, u mjestu Kasifji, da nam dovedu sluge za Hram našega Boga.

¹⁸Tada nam dovedoše? jer je dobrostiva ruka Boga našega bila nad nama? čovjeka razumna, od potomaka Mahlija, sina Levija, sina Izrćlova, naime Šerebju s njegovim sinovima i braćom, osamnćst ljudi;\

¹⁹i Hašabju i s njim Izaiju od Merarijevih potomaka s njegovom braćom i sinovima, dvadeset ljudi,

²⁰i od natineja koje su bili darovali David i knezovi da služe levitima dvjesta i dvadeset natineja. Svi su oni imenovani poimence.

²¹Onda dadoh, ondje na rijeci Ahavi, oglasiti post, da se ponizimo pred svojim Bogom i da u njega izmolimo sretan put sebi, svojoj djeci i svemu svojemu blagu.

²²Stidio sam se naime iskati od kralja momčad i konjanike, da nas putem brane od neprijatelja. Mi smo bili čak izjavili kralju: “Ruka je našega Boga nad svima koji ga zamole, na njihovo dobro; a jaki njegov gnjev pogodi sve koji ga ostave.”\

²³Mi smo dakle postili i molili se svojemu Bogu za to i dao se umoliti.

²⁴Nato izabrah između najuglednijih svećenika dvanćstoricu, naime Šerebju, Hašabju i s njima desetoricu njihovih drugova.

²⁵Njima izmjerih srebro i zlato i posuđe, posvetni dar za kuću našega Boga, što darovaše kralj, njegovi savjetnici i dostojanstvenici i svi Izrćlovi sinovi koji se tamo nađoše.

²⁶Izmjerih im u ruke: šest stotina i pedeset talenata srebra, srebrnoga posuđa sto talenata, sto talenata zlata,

²⁷zatim dvadeset zlatnih čaša od tisuću darika i dvije posude od sjajne fine mjedi, skupocjene kao zlato.

²⁸Pritom im rekoh: “Vi ste sveti Gospodinu i posuđe je sveto, i srebro i zlato posvetni je dar Gospodinu, Bogu vaših otaca.

²⁹čuvajte to dakle brižno dok ne izmjerite pred svećeničkim glavarima i levitima, obiteljskim poglavarima Izrćlovih sinova u Jeruzalemu, u sobama Gospodnjega Hrama!”

³⁰Tada primiše svećenici i leviti izmjereno srebro i zlato zajedno s posuđem, da odnesu u Jeruzalem, u kuću našega Boga.

³¹Dvanćstoga dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave u Jeruzalem. Ruka našega Boga bila je nad nama. On nas očuva od neprijatelja i razbojnikâ.

³²Tako dođosmo u Jeruzalem i ostadosmo tamo tri dana.

³³A četvrti dan izmjeri se srebro, zlato i posuđe u kući našega Boga u ruke svećeniku Merimotu, Urijinu sinu. Uz njega je bio Eleazar, Pinhasov sin, i osim njih bili su prisutni leviti Jozabad, Ješuin sin, i Noadja, Binujev sin.

³⁴Na broj i na mjeru bilo je sve izmjereno, i onda je bila zapisana ukupna mjera.

³⁵Oni što se vratiše iz ropstva, mnoštvo prognanika, žrtvovaše Izrćlovu Bogu dvanćst junaca za cijelog Izrćla, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, i kao žrtvu za grijeh dvanćst jaraca, to sve kao žrtvu paljenicu Gospodinu.

³⁶Tada oni predadoše kraljeve zapovijedi satrapima i namjesnicima s one strane rijeke; i oni potpomogoše narod i Božji Hram. \