Ezekiel 33
1 Ovako mi dođe Gospodnja riječ:
2 ”Sine čovječji, govori sinovima svojega naroda i kaži im: Kad pustim na koju zemlju mač, i narod one zemlje uzme koga između sebe i postavi ga sebi za stražara,
3 i on vidi mač gdje dolazi na zemlju, zatrubi u trubu i opomene narod;\
4 i ako tko čuje glas trube, a ne da se opomenuti, i mač dođe i pogubi ga, krv će njegova doći na njegovu glavu.
5 On je čuo glas trube, a nije se dao opomenuti; krv će njegova doći na njega. A onaj se opomenuo i dušu je svoju spasio.\
6 Ako li stražar vidi mač gdje dolazi i ne zatrubi u trubu, i narod ne bude opomenut, i mač dođe i pogubi koga između njih, taj će, doduše, poginuti zbog svoje krivnje, ali ću njegovu krv iskati iz stražareve ruke.
7 I ja sam tebe, sine čovječji, postavio stražarom Izrćlovoj kući. Kad čuješ riječ iz mojih usta, opominji ih u moje ime!
8 Kad kažem bezbožniku: Bezbožniče, moraš poginuti? a ti to ne kažeš i ne odvratiš bezbožnika od njegova zla puta? taj će bezbožnik, doduše, poginuti zbog svoje krivnje, ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke.
9 Ako li si opomenuo bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti zbog svoje krivnje, a ti si spasio svoj život.
10 A ti, sine čovječji, reci Izrćlovoj kući: Ovako ste vi govorili: Naša zlodjela i grijesi na nama su; zbog njih propadamo. Kako bismo mogli još živjeti?\
11 Reci im: Tako ja bio živ? govori svemogući Gospodin? nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati sa svoga puta i da živi. Vratite se, vratite se sa svojih zlih putova! Jer zašto hoćete umrijeti, Izrćlova kućo?
12 Zato, sine čovječji, reci sinovima svojega naroda: Pravednost pravednika ne će spasiti u dan kad sagriješi, i bezbožnost bezbožnika ne će upropastiti u dan kad se vrati od svoje bezbožnosti. Ali ni pravednik ne može zbog svoje pravednosti ostati na životu u dan kad sagriješi.
13 Kad obećam pravedniku da će ostati na životu, i on se osloni na svoju pravednost i učini zlo, ne će se više spominjati sva njegova pravednost; zbog grijeha što ga je učinio, umrijet će.\
14 Ako li kažem bezbožniku: Moraš umrijeti!, i on se obrati od svojega grijeha i čini pravo i pravednost,
15 vrati zalog, vrati oteto, hodi po zapovijedima što vode k životu, i više ne čini nepravde, on će ostati na životu i ne će umrijeti.
16 Svi njegovi grijesi, što ih je počinio, ne će se više spominjati; činio je pravo i pravednost. Živjet će. \
17 Ipak govore sinovi tvoga naroda: Put Svemogućega nije pravedan. Ali njihov put nije pravedan.
18 Kad se pravednik odvrati od svoje pravednosti i čini nepravdu, umrijet će zbog toga.
19 A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i čini pravo i pravednosti, ostat će na životu zbog toga.
20 A vi govorite: Put Svemogućega nije pravedan. Svakoga ću od vas, Izrćlova kućo, suditi po njegovima djelima.”
21 U dvanćstoj godini, u desetom mjesecu, petoga dana toga mjeseca nakon našega odvođenja, dođe k meni jedan bjegunac iz Jeruzalema i javi: “Grad je zauzet.”
22 A ruka je Gospodnja bila došla na me već prije dolaska bjegunčeva. On je bio otvorio moja usta prije nego je onaj ujutro došao k meni. Otkako su moja usta bila tada otvorena, nisam više nikada zanijemio.
23 Ovako mi dođe Gospodnja riječ:
24 ”Sine čovječji! Koji stanuju u ruševinama u Izrćlovoj zemlji, govore ovako: Abraham je bio jedan jedini i dobio je u posjed zemlju. A nas je mnogo, nama je dana zemlja u posjed.
25 Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Vi jedete meso s krvlju, podižete oči k idolima i prolijevate krv, i hoćete uzeti zemlju u posjed?
26 Podupirete se na mač, činite gadosti i oskvrnjujete svaki ženu drugoga i hoćete uzeti zemlju u posjed?
27 Ovako im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Tako ja živ bio! Koji stanuju u ruševinama, popadat će od mača, i tko je vani, dat će se divljim životinjama da ga proždru, i tko se zadržava u skrovištima i pećinama, od kuge će umrijeti.
28 Zemlju ću učiniti pustinjom i pustoši, i nestat će njezina ponosnog sjaja. Opustjet će Izrćlove gore, i nitko više ne će njima prolaziti.
29 Tada će oni spoznati da sam ja Gospodin, kad učinim zemlju pustinjom i pustoši zbog svih njihovih gadosti, što su ih počinili.
30 O tebi, sine čovječji, razgovaraju sinovi tvojega naroda na zidovima i na kućnim vratima i govore među sobom jedan drugome ovako: Dođite i čujte kakva riječ iziđe od Gospodina!
31 Tada dolaze k tebi, sjedaju pred tobom kao moj narod i slušaju tvoje riječi, ali ih ne izvršavaju; slatki su u svojim ustima, a njihovo srce ide za nepravednim dobitkom.\
32 Eto, ti si im kao kakav ljubavni pjevač, koji ima lijep glas i krasno udara u žice. Slušaju tvoje riječi, ali ih ne izvršavaju.
33 Ali kad to dođe? a evo dolazi? onda će spoznati da je prorok bio među njima.”