1Ja, Nabukodonozor, živio sam bezbrižno u svojoj kući, radovao se životu u svojoj palači.
2Tada sam usnuo san koji me uplašio. Prilike, što su mi dolazile na postelji, viđenja što su mi izlazila pred oči, uznemirili su me.
3Zato izdah zapovijed da se dovedu preda me svi babilonski mudraci, da mi kažu što znači san.
4Tada dođoše vračevi, čarobnjaci, Kaldejci i gataoci. Ja im pripovjedih svoj san. Ali mi nijedan nije mogao kazati, što san znači.
5Najposlije dođe preda me Daniel, koji se zove Baltazar po imenu mojega boga, i u kojemu stanuje duh svetih bogova. Ja mu pripovjedih san:
6”Baltazare, poglavare vračeva! Znam, duh svetih bogova stanuje u tebi. Nijedna tajna nije tebi preteška. Kaži mi što znače viđenja mojega sna, koja sam vidio!
7Ovo je viđenje što mi je došlo pred oči na mojoj postelji: Vidjeh najednom, usred zemlje, drvo silne visine.
8Drvo je raslo i postajalo sve veće, tako da mu je vrh dosegao do neba. Vidjelo se do krajeva sve zemlje.
9Lišće mu je bilo lijepo, plodovi vrlo obilni. Bilo je na njemu hrane za sve. Pod njim u sjeni odmarale se poljske životinje. Ptice se gnijezdile na njegovim granama. Od njega se hranila svakojaka živa bića.
10Tada vidjeh najednom u viđenjima, što su mi bila pred očima na mojoj postelji, gdje siđe s neba neki sveti stražar.
11On povika iza glasa: Posijecite drvo i odrežite mu grane! Potrgajte mu lišće i razbacajte mu naokolo plodove! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana!
12Ali njegov izdanak ostavite u zemlji! Neka se sveže željeznim i mjedenim okovima, vani u poljskoj travi! Neka ga vlaži nebeska rosa! S divljim životinjama neka je njegov dio od zemaljske trave!
13Neka mu se promijeni čovječje srce i neka mu se za to da životinjsko! Sedam vremena neka tako prođe preko njega!
14Na zaključku nebeskih stražara utemeljuje se ova zapovijed. Po želji svetaca izlazi ova odredba, da spoznaju živi da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom. On ga daje kome ga hoće dati. On može i najnižega postaviti za njegova vladara.
15Taj san usnuo sam ja, kralj Nabukodonozor, a ti, Baltazare, kaži što znači. Nijedan od mudraca u mojemu kraljevstvu nije mi mogao kazati što znači. A ti to možeš, jer u tebi stanuje duh svetih bogova.”
16Tada Daniel, nazvan i Baltazar, stane šuteći neko vrijeme. Misli su ga uznemirivale. Ali ga kralj ohrabri: “Baltazare, ne uznemiruj se tim snom i njegovim značenjem!” Baltazar odgovori: “Gospodaru moj, san neka bude tvojim mrziteljima i njegovo značenje tvojim neprijateljima!
17Drvo što si ga vidio, što je raslo i postajalo sve veće, dok mu vrh nije dosegao do neba, što se vidjelo do krajeva sve zemlje,
18kojemu je lišće bilo lijepo i kojemu su plodovi bili vrlo obilni, na kojemu je bilo hrane za sve, pod kojim su stanovale poljske životinje i na čijim su se granama gnijezdile nebeske ptice?
19to si ti, kralju, koji si postao velik i moćan; čija je veličina narasla do neba, i čija moć doseže do zemaljskih krajeva. \
20A što je kralj vidio kako je neki sveti stražar sišao s neba i zapovjedio: Posijecite drvo! Raskomadajte ga! Ali mu izdanak ostavite u zemlji! Neka se sveže željeznim i mjedenim okovima, vani u poljskoj travi! Neka ga vlaži nebeska rosa! Neka mu je dio s divljim životinjama, sedam vremena neka tako prođe preko njega,?
21to je značenje, kralju, i odluka Višnjega, što se odnosi na mojega gospodara, kralja:
22Bit ćeš izbačen iz ljudskoga društva. Sa životinjama ćeš poljskim stanovati. Travu će ti davati za hranu kao govedima, i rosa će te nebeska vlažiti. Sedam će vremena proći preko tebe dok spoznaš da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom i da ga daje kome hoće.
23Zapovijed da se ostavi izdanak drveta znači: tvoje će kraljevstvo opet pripasti tebi čim spoznaš da nebo ima vlast.
24Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet: Oslobodi se grijeha milostinjom i opačina milosrđem prema nevoljnima! Možda se tada produlji tvoje blagostanje.”
25Sve se to ispuni na kralju Nabukodonozoru.
26Poslije dvanćst mjeseci hodao je po kraljevskoj palači u Babilonu.
27Kralj reče: “Nije li to Babilon veliki, što ga ja sazidah za kraljevsku prijestolnicu velikom svojom moći i na slavu svoga veličanstva?”
28Još nije bio prešao taj govor preko kraljevih usana, a dođe glas s neba: “Tebi se, kralju Nabukodonozore, ovim javlja: Kraljevstvo će ti se uzeti.
29Iz ljudskoga društva bit ćeš izbačen. Sa životinjama ćeš poljskim stanovati. Travu će ti davati za hranu kao govedima; i sedam će vremena proći preko tebe, dok spoznaš da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom i da ga može dati kome hoće.”\
30Još u isti čas ispunila se ta prijetnja na Nabukodonozoru. On je bio izbačen iz ljudskoga društva, jeo je travu kao goveda, rosa je nebeska vlažila njegovo tijelo, te su mu narasle dlake kao pera u orla i nokti kao pandže u ptica.
31”Poslije nekog vremena ja, Nabukodonozor, podigao sam svoje oči k nebu, i moj razum opet mi se vratio. Tada sam zahvalio Višnjemu i hvalio sam ga i slavio, njega, koji živi u vijeke, čija je vlast vječna vlast i čije je kraljevstvo od koljena do koljena.
32Svi koji stanuju na zemlji su kao ništa prema njemu. On radi što hoće s nebeskom vojskom i sa zemaljskim stanovnicima. Nema nikoga da bi mu smio zaustaviti ruku i upitati ga: Što radiš
33U isto vrijeme dobio sam natrag svoj razum i došao sam opet na slavu svojega kraljevstva, na svjetlost i sjaj. Moji su me dvorani i velikaši potražili. Opet sam bio postavljen u kraljevsko dostojanstvo, i dala mi se još veća vlast.
34Zato ja, Nabukodonozor, hvalim, blagoslivljam i slavim nebeskoga kralja, jer su sva njegova djela istinita; upravljanje je njegovo pravedno. On može poniziti one koji hode u oholosti.” \