1čujte ovu riječ, krave bašanske, koje ste u samarijskoj gori, koje tlačite uboge, satirete siromahe! Govorite svojim gospodarima: “Donesite da pijemo!”
2Svojom se svetošću zakleo svemogući Gospodin: “Evo doći će na vas dani kad će vas odvući kukama, posljednji vaš ostatak ribarskim udicama.
3Kroz prolome ćete izići, svaka posebno. Gonit će vas k Hermonu”, govori Gospodin.
4”Idite samo u Betel i griješite u Gilgal, griješite još više! Prinosite svako jutro svoje žrtve klanice, svoje desetine svakoga trećeg dana!
5I kvasan kruh prinosite kao zahvalnu žrtvu! Glasno pozivajte na dragovoljne darove! Jer vam je tako milo, Izrćlovi sinovi”, govori svemogući Gospodin.
6”Poslao sam glad svim vašim gradovima i nestašicu kruha u svim vašim mjestima: ali se vi ne obratiste k meni!”, govori Gospodin.
7”Uskratio sam vam dažd tri mjeseca pred žetvu, pustio sam dažd na jedan grad, a na drugi nisam, jedno se polje navlažilo, drugo se osušilo, kojemu nisam poslao dažda; \
8dva-tri grada klecajući došla su u drugi grad da se napiju vode, i nisu utažila žeđ? ali se vi ne obratiste k meni!”, govori Gospodin.
9”Udario sam vas sušom i medljikom, vaše sam vrtove i vinograde opustošio, smokve i masline izjeli su skakavci: ali se vi ne obratiste k meni!”, govori Gospodin.
10”Poslao sam vam kugu kao protiv Egipta, pobio sam mačem vaše mlade ljude zajedno s vašim pristalim konjima, pun gnjeva na vas pustio sam da ognjem izgori vaš tabor, ali se vi ne obratiste k meni!”, govori Gospodin.
11”Učinio sam u vas pustoš kao Bog u Sodomi i Gomori, bili ste kao glavnja što se istrgnula iz ognja: ali se vi ne obratiste k meni!”, govori Gospodin.
12”Zato ću ti sad, Izrćle, tako učiniti; zato jer ću ti tako učiniti, pripravi se, Izrćle, da iziđeš ususret svojemu Bogu!” \
13Jer evo: koji pravi gore, stvara vjetar i zna misli ljudi, koji čini zoru i tamu i hodi po zemaljskim visinama: “Gospodin, Bog nad vojskama” njegovo je ime!