1čujte riječ koju vam govori Gospodin, Izrćlova djeco, svemu plemenu koje sam izveo iz Egipta:
2”Samo sam vas izabrao između svih zemaljskih naroda. Zato dajem da okajete svu svoju krivnju.”
3Putuju li dvojica zajedno, a da ne poznaju jedan drugoga?
4Riče li lav u šumi, a da nema plijena? Odaje li lavić glas u spilji, prije nego je što uhvatio?
5Pada li ptica u mrežu na zemlju, a da je ne pogodi kamen? Diže li se lovka sa zemlje, a da ne škljocne?
6Zatrubi li u gradu truba, a da se ne uplaše ljudi? Zadesi li nesreća grad, a da je nije učinio Gospodin?
7Ne, svemogući Gospodin ne čini ništa a da ne očituje svoj naum svojim slugama: prorocima.
8Kad rikne lav, tko da se onda ne prepadne? Kad Gospodin, Svemogući, progovori, tko da onda ne prorokuje?
9Oglasite po tvrđavama u Ašdodu, po tvrđavama u egipatskoj zemlji! Recite: “Saberite se na visinama Samarije! Gledajte divljanje u njoj, nasilje u njoj.
10Zaboravili su činiti pravo”, govori Gospodin. “Gomilaju opačinu i krvavo djelo u svojim palačama.”
11”Zato”, ovako veli svemogući Gospodin, “neprijatelj će uokolo opustošiti zemlju i s tebe će svući tvoju krasotu. Tvrđave će ti biti oplijenjene.”
12Ovako veli Gospodin: “Kao kad pastir istrgne lavu iz čeljusti dvije koštice ili samo jagodicu uha, tako će se izbaviti samo malo od Izrćlovih sinova, koji sjede u Samariji na čipkanim ležajevima i na jastucima iz Damaska.”
13”čujte i posvjedočite Jakovljevoj kući!”, govori svemogući Gospodin, Bog nad vojskama.
14”Zaista, kad kaznim Izrćlove opačine, tad ću kazniti i žrtvenike u Betelu. Odbit će se rogovi žrtveniku, i oni će pasti na zemlju.
15Razorit ću zimsku i ljetnu kuću, propast će kuće od slonove kosti, nestat će mnogih palača”, govori Gospodin.