Acts 4
1 Dok su oni govorili narodu, pristupiše svećenici, zapovjednik Hrama i saduceji.
2 Bili su ogorčeni što ovi uče narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih.
3 Dadoše ih uhititi i staviti u zatvor do jutra, jer je već bila večer.
4 Mnogi od onih koji su slušali propovijed, povjerovali su; a broj muškaraca narastao je na oko pet tisuća. \
5 A kad bi ujutro, skupiše se njihovi glavari, starješine i pismoznanci u Jeruzalemu
6 i Ana, veliki svećenik, i Kajfa, i Ivan i Aleksandar, i koliko god ih je bilo od roda velikih svećenika.
7 Postaviše ih na sredinu i upitaše ih: “Kakvom punomoći ili u čije ime vi ovo učiniste?”
8 Tada im Petar, napunivši se Duha Svetoga, reče: “Glavari narodni i starješine!
9 Ako se danas protiv nas provodi istraga za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi,
10 neka je na znanje svima vama i svemu Izrćlovu narodu: U ime Isusa Krista Nazarećanina, kojega vi razapeste, a Bog ga uskrisi od mrtvih, po njemu stoji ovaj pred vama zdrav.
11 Ovo je kamen koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen ugaoni.
12 I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima u kojem se trebamo spasiti.”\
13 Kad vidješe smionost Petra i Ivana te razabraše da su ljudi neuki i neupućeni, divili su se, a znali su da su bili s Isusom.
14 Budući da vidješe i iscijeljenoga čovjeka gdje stoji s njima, nisu mogli ništa odvratiti.
15 Onda im zapovjediše da izađu iz Vijeća i stadoše međusobno raspravljati.
16 Govorili su: “Što da učinimo ovim ljudima? Jer da su očito čudo učinili, poznato je svim žiteljima Jeruzalema, i ne možemo tajiti.
17 Ali da se dalje ne raširi po narodu, oštro im zaprijetimo neka više ne spominju to ime nikome!”
18 Dozvaše ih i zapovjediše im da ništa ne govore niti uče u Isusovo ime.
19 Petar i Ivan im odvratiše: “Je li pravo pred Bogom da više slušamo vas, negoli Boga? Sudite!
20 Jer ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.”
21 A oni im zaprijetiše i ne našavši ništa kako bi ih kaznili, pustiše ih zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onog što se dogodilo.
22 Jer onome čovjeku koji je tako čudesno ozdravio bilo je više od četrdeset godina.
23 Kad su Petar i Ivan bili otpušteni, dođoše k svojima i izvijestiše ih što su im sve rekli svećenički glavari i starješine.
24 A oni, kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima!
25 Ti si Duhom Svetim na usta našega oca Davida, svojega sluge, rekao: Zašto se bune pogani, i narodi snuju isprazne snove?
26 Dižu se zemaljski kraljevi i skupljaju se knezovi protiv Gospodina i njegova Pomazanika.
27 Jer se zaista ujediniše u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s poganima i s Izrćlovim plemenima protiv tvojega svetog Sluge Isusa, tvojeg pomazanika.
28 Oni izvršiše ono što su unaprijed odredile tvoja ruka i tvoj naum.
29 I sad, Gospodine, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama da govore sa svom smjelošću tvoju riječ!
30 Pružaj svoju ruku da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa događaju iscjeljenja, znaci i čudesa!”
31 Poslije te molitve potrese se mjesto na kojem su bili sabrani. Svi se napuniše Duha Svetoga, i navješćivali su Božju riječ sa smjelošću.
32 A mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. Nijedan nije govorio za svoje imanje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.
33 Apostoli su s velikom silom svjedočili uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila na svima njima.
34 Jer nijedan među njima nije bio u oskudici. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce koje su za to dobivali.
35 I stavljali su pred noge apostolima. A davalo se svakome koliko je tko trebao.
36 Tako je levit Josip iz Cipra, kojega su apostoli nazvali Barnaba, što znači “sin utjehe”,
37 imao njivu, prodao je i donio novce i stavio ih apostolima pred noge.