Acts 12
1 U ono vrijeme podiže kralj Herod ruke da muči neke od Crkve.
2 I pogubi mačem Jakova, Ivanova brata.
3 I vidjevši da je to po volji Židovima, uhvati još i Petra.? A bili su dani beskvasnih kruhova.?
4 Njega dakle uhvati, baci u tamnicu i dade postaviti četiri straže, svaku od četiri vojnika, da ga čuvaju. Nakon Vazma namjeravao je izvesti ga pred narod.
5 I tako su Petra čuvali u tamnici. A Crkva se usrdno molila za njega Bogu bez prestanka.
6 U noći prije nego ga je Herod htio izvesti, spavao je Petar među dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari su pred vratima čuvali tamnicu.
7 I gle, Gospodnji anđeo pristupi i svjetlost zasja po ćeliji, i kucnuvši Petra u bok, probudi ga i reče: “Ustani brže!” I spadoše mu verige s ruku.
8 Anđeo mu reče: “Opaši se i obuj svoju obuću, brzo!” I učini tako. Tada mu reče: “Obuci svoju odjeću i pođi za mnom!”
9 Izašavši, išao je za njim i nije znao da je to istina što je učinio anđeo, nego je mislio da ima viđenje.
10 A kad prođoše prvu i drugu stražu, dođoše željeznim vratima što vode u grad; ona im se sama otvoriše. I izišavši, prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah odstupi od njega.\
11 Kad Petar dođe k sebi, reče: “Sad zaista znam da Gospodin posla svojega anđela te me izbavi iz Herodove ruke i od svega što očekuje židovski narod.”
12 Razabravši to, dođe kući Marije, majke Ivana koji se je zvao Marko, gdje su bili mnogi sabrani, te su se molili.
13 A kad on pokuca na vrata u dvorištu, pristupi sluškinja po imenu Roda da čuje.
14 I prepoznavši Petrov glas, od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima.
15 A oni joj rekoše: “Ti si luda!” Ali je ona odlučno tvrdila da je tako. A oni su govorili: “Anđeo je njegov.”
16 Petar je jednako kucao. A kad otvoriše, vidješe ga i začudiše se.
17 A on, mahnuvši im rukom da šute, ispripovijeda im kako ga Gospodin izvede iz tamnice, i reče: “Javite to Jakovu i braći!” I izišavši, otiđe na drugo mjesto.
18 A kad osvanu, bila je ne mala zabuna među vojnicima: što to bi od Petra.
19 Herod ga dade tražiti. Ali ga ne nađoše. Tada ispita stražare i zapovjedi da budu pogubljeni. Na to se zaputi iz Judeje u Cezareju, i ondje je boravio.
20 On se veoma ljutio na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu i stekavši naklonost Blasta, kraljeva komornika, zamoliše za mir, jer je njihovu zemlju hranila kraljeva.
21 A u određeni dan obuče se Herod u kraljevsko odijelo, sjede na prijestolje i držao im je službeni govor.
22 A narod je vikao: “Ovo je Božji glas, a ne čovječji!”
23 Ali ga odmah udari Gospodnji anđeo, jer ne dade slave Bogu. Izjeden od crvi izdahnu.
24 Riječ je Gospodnja na to rasla i množila se.
25 A Barnaba i Savao, nakon što su obavili posluživanje u Jeruzalemu, vratiše se i uzeše sa sobom Ivana zvanog Marko.