Acts 11
1 čuli su apostoli i braća što su bili u Judeji da su i pogani primili Božju riječ.
2 I kad uzađe Petar u Jeruzalem, prigovoriše mu oni iz obrezanja
3 i rekoše: “Zašto si ušao k neobrezanim ljudima i jeo s njima?”
4 A Petar im je kazivao redom govoreći:
5 ”Ja sam bio u gradu Jopi i molio se. I u zanosu sam vidio kako silazi nekakva posuda kao veliko platno što se na četiri ugla spušta s neba, i dođe preda me.
6 Kad sam to dobro pogledao, vidjeh unutra četveronožne zemaljske životinje, zvijeri, gmazove i ptice nebeske.
7 A čuo sam i glas što mi je govorio: Ustani, Petre, pokolji i jedi!
8 A ja rekoh: Nipošto, Gospodine, jer ništa pogano i nečisto nikada ne uđe u moja usta.
9 Ali glas s neba prozbori po drugi put: Ne zovi nečistim što je Bog očistio!
10 A to bi triput; i odneseno bi sve to opet na nebo.\
11 I gle, odmah tri čovjeka stadoše pred kućom u kojoj sam bio, poslani k meni iz Cezareje.
12 A Duh mi reče da idem s njima ne oklijevajući ništa. A dođoše sa mnom i ovih šestero braće, i uđosmo u kuću čovjeka.
13 On nam ispripovijeda kako je vidio anđela u svojoj kući koji je stao i rekao mu: Pošalji u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar!
14 On će ti obrazložiti događaje po kojima ćeš se spasiti, ti i sva tvoja kuća.
15 A kada ja počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih kao i na nas u početku.
16 Onda se sjetih Gospodinove riječi kako je govorio: Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.
17 Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao zapriječiti Bogu?”
18 Kad to čuše, umiriše se te iskazaše slavu Bogu i rekoše: “Dakle i poganima dade Bog obraćenje za život.”
19 Oni što se raspršiše zbog progonstva koje nastade zbog Stjepana, prođoše do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi do samim Židovima.
20 A neki od njih bili su Ciprani i Cirenci koji su, došavši u Antiohiju, propovijedali i Grcima, navješćujući Gospodina Isusa kao evanđelje.
21 Bila je Božja ruka s njima i velik je broj osoba povjerovao i obratio se Gospodinu.
22 Vijest o tome dođe do Crkve u Jeruzalemu. I poslaše Barnabu u Antiohiju.
23 Kad on dođe tamo i vidje Božju milost, obradova se i potaknu sve da svim srcem ostanu vjerni Gospodinu.
24 On je bio čestit muž, pun Duha Svetoga i vjere. Tako se veliko mnoštvo pridruži Gospodinu.
25 Tada se Barnaba zaputi u Tarz potražiti Savla.
26 Nađe ga i dovede ga u Antiohiju. Oni su cijelu godinu zajedno radili u toj Crkvi te poučavali znatno mnoštvo. U Antiohiji su najprije učenici nazvani kršćanima.
27 A u one dane siđoše iz Jeruzalema proroci u Antiohiju.
28 Jedan od njih, po imenu Agab, ustade i potaknut Duhom proreče veliku glad što će nastati po cijelom svijetu. I nastala je za Klaudija.
29 Tada zaključiše učenici da svaki prema mogućnosti pošalje nešto za pomoć braći u Judeji.
30 To i učiniše poslavši prinose starješinama po Barnabi i Savlu.