1Tada dođoše sva izrćlska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo od tvojega mesa i od tvoje krvi.
2Već prije, kad je još Šaul bio naš kralj, ti si bio onaj koji je Izrćla odvodio u boj i opet kući dovodio. Tebi je obećao Gospodin: Ti ćeš pasti narod moj Izrćla, i ti ćeš biti knez nad Izrćlom!”
3Kad su se tako bile našle kod kralja u Hebronu sve starješine, sklopi kralj David s njima u Hebronu pred Gospodinom savez. Tada pomazaše Davida za kralja nad Izrćlom.
4Trideset godina bilo je Davidu kad je postao kralj, i četrdeset godina bio je kralj.
5U Hebronu je vladao sedam godina i šest mjeseci nad Judom; u Jeruzalemu je vladao trideset i tri godine nad svim Izrćlom i Judom.\
6Jednoga dana ode kralj sa svojim vojnicima u Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Oni rekoše Davidu: “Ne ćeš ući ovamo, nego će te protjerati slijepi i hromi.” Time htjedoše kazati: “David ne će ući ovamo.”
7Ipak David osvoji tvrđavu Sion, kasniji Davidov grad.
8Tada reče David: “Tko pobije Jebusejce i dopre do vodovoda i uzme slijepe i hrome, koji mrze Davidov život, dobit će nagradu.” Zato se kaže: “Slijep i hrom ne smije doći u kuću.”
9David uze stan u tvrđavi i nazva je Davidovim gradom; i ogradi je David uokolo, od Mila prema unutra.\
10Sve je više rasla Davidova moć jer je Gospodin, Bog nad vojskama, bio s njim.
11Hiram, kralj Tira, posla k Davidu poslanike s cedrovim drvetom, s drvodjelcima i kamenarima, da grade Davidu palaču.
12David je spoznao da ga je Gospodin potvrdio kao kralja nad Izrćlom i da je podigao ugled njegove vladavine zbog svog naroda Izrćla.
13David uze sebi još nove priležnice i žene iz Jeruzalema, nakon što se je tamo bio preselio iz Hebrona. Tako mu se rodi još više sinova i kćeri.
14Ovo su imena onih koji mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
15Jibahar, Elišua, Nefeg, Jafija,
16Elišama, Beeljada i Elifelet.
17Kad čuše Filistejci da su pomazali Davida za kralja nad Izrćlom, iziđoše svi kako bi uhvatili Davida. čim je David to dočuo, ode u tvrđavu.
18Filistejci dođoše i raširiše se u refaimskoj dolini.
19David upita Gospodina: “Hoću li izići protiv Filistejaca? Hoćeš li ih dati u moje ruke?” Gospodin odgovori Davidu: “Iziđi! Jer ću dati Filistejce u tvoje ruke.”
20Tada dođe David u Baal Perasim i ondje ih pobi. Tad povika: “Gospodin prodre kroz moje neprijatelje, kao što voda prodire kroz nasip.” Zato se prozva ono mjesto Baal Perasim.
21Idolske likove, što ih ondje ostaviše, odnesoše David i njegovi ljudi.
22Kad još jednom dođoše Filistejci i raširiše se po refaimskoj dolini, tad
23upita David Gospodina. On odgovori: “Ne izlazi, nego ih zaobiđi, pa udari na njih od Bekaima!
24čim čuješ da zašušti po vrhovima bekaimskih stabala, onda se opremi hitro; jer tada ide pred tobom Gospodin, da pobije filistejsku vojsku!”\
25David učini tako kako mu je Gospodin bio zapovjedio, i pobi Filistejce od Gibeona do blizine Gezera.