1Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili zar trebamo kao neki poslanice preporuke za vas ili od vas?
2Vi ste naša poslanica napisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi.
3Pokazali ste da ste Kristova poslanica što smo je mi načinili, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.\
4A takvo pouzdanje u Boga imamo po Kristu.
5Ne zbog vlastite sposobnosti koju bismo mogli sebi pripisati, nego je naša sposobnost od Boga,
6koji nas osposobi za služitelje Novoga saveza; ne slova, nego Duha. Doista, slovo ubija, a Duh oživljuje.\
7Ako li je služba smrti, koja je slovima urezana u kamenje, bila tako slavna da Izrćlovi sinovi nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog prolaznog sjaja njegova lica,
8kako li ne će biti još slavnija služba Duha?
9Doista, ako je slavna služba osude, mnogo je slavnija služba pravde.
10Uistinu, s obzirom na to, nije sjajno ono što je nekoć bilo sjajno zbog sjaja koji je jači.
11Jer ako je slavno ono što prestaje, mnogo je slavnije ono što ostaje.
12Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću.
13Ne kao što je Mojsije stavljao pokrivalo na svoje lice da ne bi Izrćlovi sinovi gledali svršetak onoga što prestaje.
14Ali oni otvrdnuše u svojim mislima. Naime, do dana današnjega stoji isto pokrivalo neotkriveno kod čitanja Staroga saveza, jer on u Kristu prestaje obvezivati.
15Sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo stoji na njihovu srcu.
16A kad god se Izrćl obrati Gospodinu, skida se pokrivalo.
17Gospodin je Duh; a gdje je Gospodnji Duh, ondje je i sloboda.\
18Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.