1Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej Božjoj Crkvi u Korintu sa svima svetima koji su u svoj Ahaji.
2Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe
4koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.
5Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha.
6Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo.
7A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi.
8Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život.
9Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve.
10On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati,
11jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.
12Naš je ponos uistinu ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo živjeli u svijetu, posebno u odnosu na vas, jednostavno i čisto pred Bogom, ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti.
13Doista, ne pišemo drugo, nego ono što čitate i razumijevate. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti,
14kao što nas dijelom i upoznaste: mi smo vaš ponos, kao što ćete i vi biti naš za dan Gospodina našega Isusa.
15I osvjedočen u tome, htjedoh vam doći prije, da zadobijete drugu milost.
16Zatim bih od vas pošao u Makedoniju te se opet iz Makedonije vratio k vama da me opskrbite svime što je potrebno za putovanje u Judeju.
17Kad sam dakle to htio, zar sam što lakomisleno činio? Ili to što namjeravam, namjeravam li po čisto ljudskom mjerilu, tako da kod mene postoji zajedno “da, da”, i “ne, ne”?
18Bog mi je svjedok da naša riječ s obzirom na vas nije istodobno “da” i “ne”.
19Doista, Sin Božji, Isus Krist kojega mi? ja, Silvan i Timotej? vama propovijedasmo, nije bio istodobno “da” i “ne”, nego je bio samo “da”.
20Jer koliko god ima Božjih obećanja, našla su u njemu svoje “da”. Stoga po njemu govorimo i svoje “Amen” Bogu na slavu.
21Bog nas utvrđuje s vama za Krista; on nas i pomaza.\
22On nas i opečati i dade Duha u naša srca kao zalog.
23A ja za svjedoka prizivam Boga na svoj život: nisam došao u Korint da bih vas poštedio.
24Mi naime nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti, jer u vjeri stojite čvrsto.