1Kad je Samuel bio ostario, postavi svoje sinove za suce nad Izrćlom.
2Njegov prvorođenac zvao se Joel, njegov drugorođenac Abija. Oni su sudili u Beer Šebi.
3Ali njegovi sinovi nisu išli njegovim putovima, nego su udarili za dobitkom, primali su poklone i izvrtali pravdu.
4Tada se skupiše sve starješine Izrćlove, dođoše k Samuelu u Rami
5i rekoše mu: “Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne idu tvojim putovima. Postavi dakle kralja nad nama, da nas upravlja kao što je to u svih naroda!”
6A Samuelu se ne svidje njihov zahtjev: “Postavi kralja nad nama da nas upravlja!” Kad se Samuel potuži kod Gospodina,
7odgovori Gospodin Samuelu: “Poslušaj zahtjev naroda u svemu što od tebe traži! Ne odbaciše tebe, nego mene, da ne budem dulje kralj nad njima.
8Oni čine s tobom posve onako kako činiše sa mnom od vremena kad ih izvedoh iz Egipta do ovoga dana: ostaviše me i služiše drugim bogovima.
9Poslušaj samo njihov zahtjev, ali ih ozbiljno opomeni i kaži im koja će prava imati kralj koji će vladati nad njima!”
10Samuel priopći narodu koji je tražio od njega kralja sve Gospodnje riječi.
11On reče: “Ova prava tražit će kralj koji će vladati nad vama: Vaše sinove uzimat će da ih upotrijebi kod svojih kola i konja, i oni će trčati pred njegovim kolima.
12Postavit će nadstojnike nad tisućom i nadstojnike nad pedeset. Oni će mu morati orati njive, žeti ljetinu i graditi ratne naprave, i što mu treba za njegova kola.
13Kćeri će vaše uzimati da prave mirisne masti, da kuhaju i kruh peku.
14Uzimat će najbolje vaše njive, vinograde i maslinike i razdavati ih svojim slugama.
15Od vaših zasijanih polja i vinograda podizat će desetinu i plaćati svoje dvoranike i činovnike.
16Vaše sluge i sluškinje, vaša najbolja goveda i vaše magarce uzimat će i upotrijebiti ih za svoje poslove.
17Od vaših ovaca uzimat će desetinu, i vi sami bit ćete njegove sluge.
18Ako vi onda dignete viku na kralja, kojega sebi izabraste, onda vas u onaj dan ne će uslišiti Gospodin.”
19Ali narod ne htjede poslušati Samuelovih riječi, nego povika: “Ne, nego kralj neka vlada nad nama!
20Hoćemo biti kao svi drugi narodi. Naš kralj neka nam sudi, neka ide pred nama i neka vodi naše ratove!”
21Samuel sasluša sve što je narod tražio i iznese to pred Gospodina.
22A Gospodin reče Samuelu: “Popusti njihovu zahtjevu i postavi im kralja!” Tada Samuel reče Izrćlcima: “Idite, svaki u svoj grad!”