1Tada dođoše stanovnici Kirjat Jearima, uzeše kovčeg Gospodnji i odnesoše ga u Abinadabovu kuću na brijegu. Njegova sina Eleazara odrediše za čuvara Gospodnjega kovčega.
2Od dana kad je kovčeg bio u Kirjat Jearimu prođe dugo vremena: dvadeset godina. Sva se je kuća Izrćlova obratila opet puna tuge Gospodinu.
3A Samuel reče svoj kući Izrćlovoj: “Ako se hoćete svim srcem vratiti Gospodinu, onda odstranite poganske idole i slike Aštarte iz svoje sredine, upravite svoje srce na Gospodina i služite jedino njemu! Onda će vas on izbaviti iz ruku Filistejaca.”
4I sinovi Izrćlovi odbaciše baale i aštarte, i služili su jedino Gospodinu.
5Potom zapovjedi Samuel: “Skupite sav Izrćl u Mispu! Pomolit ću se za vas Gospodinu.”
6I skupiše se tako u Mispu, crpili su vodu, prolijevali je pred Gospodinom, postili su onaj dan i priznali: “Sagriješismo Gospodinu.” A Samuel je sudio sinovima Izrćlovim u Mispi.
7Kad Filistejci doznaše da su se sinovi Izrćlovi skupili u Mispi, iziđoše filistejski knezovi protiv Izrćla. Kad to čuše sinovi Izrćlovi, uplašiše se od Filistejaca.
8Sinovi Izrćlovi zamoliše Samuela: “Ne prestaj vapiti za nas Gospodinu, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca!”
9Samuel uze jedno janje odojče i prinese ga Gospodinu kao punu žrtvu paljenicu. Pritom se Samuel glasno molio Gospodinu za Izrćla, i Gospodin ga usliši.
10Dok je naime Samuel upravo prinosio žrtvu paljenicu, iziđoše Filistejci protiv Izrćla u boj. Ali zagrmje Gospodin u isto vrijeme na Filistejce strahovitom grmljavinom. Time ih smete tako da su podlegli sinovima Izrćlovim.
11Sinovi Izrćlovi iziđoše iz Mispe, potjeraše Filistejce i bilo ih je do Bet Kara.
12Samuel tada uze kamen, stavi ga između Mispe i Ješane i nazva ga Eben Hćzer; jer reče: “Dovde nas Gospodin pomože.”\
13Tako su bili Filistejci poraženi, i otada ne dođoše više u područje Izrćlovo. Jer dok je Samuel živio, bila je ruka Gospodnja protiv Filistejaca.
14Gradovi što su ih Filistejci bili oduzeli sinovima Izrćlovim vratiše se opet Izrćlu, od Ekrona do Gata. I zemljišta što su im pripadala istrgnu Izrćl iz ruku Filistejaca. Isto je tako vladao mir među Izrćlom i Amorejcima.
15Samuel je bio sudac Izrćlu svega svojega vijeka.
16Svake godine išao je okolo, obišao bi Betel, Galgalu i Mispu i u svima bi tim mjestima sudio Izrćlu.
17Onda bi se vratio u Ramu; jer tamo je imao svoju kuću i tamo je sudio sinovima Izrćlovim. I načini tamo žrtvenik Gospodinu. \