1I vrijedila je riječ Samuelova u svemu Izrćlu. Tada iziđoše sinovi Izrćlovi u boj protiv Filistejaca i utaboriše se kod Eben Hćzera, a Filistejci su imali svoj tabor kod Afeka.
2Filistejci se postaviše protiv sinova Izrćlovih. Boj se odulji. Napokon razbiše Filistejci sinove Izrćlove. Njih izginu na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi.
3Kad se vojska vrati u tabor, upitaše starješine sinova Izrćlovih: “Zašto dopusti Gospodin da nas Filistejci danas poraze? Mi ćemo kovčeg Gospodnjega Saveza donijeti k sebi iz Šila. Kad dođe u našu sredinu, on će nas izbaviti iz ruke naših neprijatelja.”
4Narod, dakle, posla u Šilo, i donesoše otamo kovčeg Saveza Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima. Oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, pratila su kovčeg Božjega Saveza.
5Kad kovčeg Gospodnjega Saveza stiže u tabor, podiže sav Izrćl takvu radosnu viku da je zatutnjila zemlja.
6Filistejci čuše glasno radovanje i rekoše: “Što znači ta glasna radosna vika u taboru izrćlskom?” Saznaše da je došao kovčeg Gospodnji u tabor.
7I uplašiše se Filistejci i rekoše: “Bog je došao u tabor.” I vikali su:
8”Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga moćnog božanstva? To je isti Bog koji je udarao Egipćane svakojakim mukama u pustinji.
9Dignite se i pokažite se kao ljudi, o Filistejci! Inače ćete morati služiti Hebrejima, kao što su oni služili vama! Budite ljudi i borite se.”
10I borili su se Filistejci, i Izrćlci su bili potučeni. Pobjegoše svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo težak. Od Izrćlaca je palo trideset tisuća ljudi pješaka.
11I kovčeg Božji bio je otet, i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, padoše.
12Jedan čovjek iz Benjamina pobježe s bojnoga polja i dođe još istog dana u Šilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi.
13I kad dođe, sjedio je Eli pun iščekivanja na stolici pokraj vrata; jer je njegovo srce bilo u strahu za Božji kovčeg. Kad dođe taj čovjek i gradu donese glase, nastade vika svega grada. \
14Eli, čuvši tu glasnu viku, upita: “Što znači ta vreva?” čovjek brže dotrča i javi Eliju.
15Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oči su njegove bile oslijepjele tako da više nije mogao ništa vidjeti.
16čovjek reče Eliju: “Dolazim s bojnoga polja. Danas sam utekao iz boja.” On upita: “Kako je bilo, sine moj?”
17Glasnik odvrati: “Pobjegoše Izrćlci pred Filistejcima. Vojska je teško poražena. I tvoja oba sina Hofni i Pinhas padoše, i kovčeg je Božji otet.”
18Kad spomenu kovčeg Božji, pade on sa stolice pokraj vrata, slomi vrat i umre, jer je bio star i težak čovjek. četrdeset godina bio je sudac Izrćlu.
19Njegova snaha, žena Pinhasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada doču da je kovčeg Božji otet i da su joj umrli svekar i muž, pade na tlo i porodi. Najednom joj, naime, dođoše bolovi.
20Kad je umirala, rekoše žene što su stajale uz nju: “Budi utješena, rodila si sina!” Ali ona ne odgovori ništa i nije marila za to.
21Dječaku nadjenu ime Ihabod, rekavši: “Ode slava Izrćlova” jer je otet kovčeg Božji, a mislila je također na svekra i na muža.
22Rekla je “Ode slava Izrćlova” jer je bio otet kovčeg Božji.