1I vidio sam u desnici onoga koji sjedi na prijestolju knjigu ispisanu iznutra i straga, zapečaćenu sa sedam pečata.
2I vidio sam jaka anđela gdje snažnim glasom proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i razlomiti pečate njezine?”
3I nitko, ni u nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, nije mogao otvoriti knjigu, čak ni pogledati u nju.
4I ja sam jako plakao jer se nitko nije našao dostojan otvoriti i čitati knjigu, čak ni pogledati u nju.
5A jedan od starješina mi je rekao: “Ne plači! Evo, Lav koji je iz plemena Judina, Korijen Davidov, pobijedio je da bi otvorio knjigu i razlomio sedam pečata njezinih.
6I pogledao sam, i gle: posred prijestolja i četriju životinja i posred starješina, stoji Jaganjac kao da je zaklan, imao je sedam rogova i sedam očiju, to su sedam Duhova Božjih poslanih po cijeloj zemlji.
7I došao je, i uzeo knjigu iz desnice onoga koji sjedi na prijestolju.
8I kad je uzeo knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješine pale su pred Jaganjca. Svatko od njih imao je harfe i zlatne čaše pune kâda, a to su molitve svetih.
9I pjevali su novu pjesmu, govoreći: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine, jer si bio zaklan i otkupio nas za Boga krvlju svojom iz svakog roda i jezika i naroda i nacije,
10i učinio nas kraljevima i svećenicima Bogu našemu, i kraljevat ćemo na zemlji.”
11I pogledao sam, i čuo glas mnogih anđela uokolo prijestolja i životinja i starješina. I broj njihov bio je deset tisuća puta deset tisuća i tisuće tisuća.
12Govorili su snažnim glasom: “Dostojan je Jaganjac zaklani primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!”
13I svako stvorenje što je u nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i sva koja su na moru, i sve što je u njemu, čuo sam kako govore: “Blagoslov i čast i slava i moć onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu, uvijek i zauvijek!”
14I četiri životinje su govorile: “Amen!” A dvadeset i četiri starješine su pale i iskazale štovanje onomu koji živi uvijek i zauvijek.