1Nakon toga sam pogledao, i gle, vrata otvorena u nebu i onaj prvi glas koji sam začuo kao glas trube koji je razgovarao sa mnom, govori: “Uzađi ovamo i pokazat ću ti što se mora dogoditi nakon ovoga!”
2I odmah sam bio u duhu; i gle, prijestolje postavljeno u nebu i na prijestolju netko sjedi.
3I onaj koji je sjedio izgledom je bio nalik kamenu jaspisu i sardinu, a uokolo prijestolja duga izgledom nalik smaragdu.
4I uokolo prijestolja dvadeset i četiri sjedala; i na sjedalima sam vidio kako sjede dvadeset i četiri starješine odjevene u bijelu odjeću, a na glavama su im bili zlatni vijenci.
5A iz prijestolja izlaze munje i gromovi i zvukovi. I sedam ognjenih svjetiljki gori pred prijestoljem, to jest sedam Duhova Božjih,
6a pred prijestoljem bilo je stakleno more nalik kristalu. I usred prijestolja i uokolo prijestolja četiri životinje, sprijeda i straga puna očiju.
7I prva životinja nalik lavu, i druga životinja nalik teletu, i treća životinja s licem kao u čovjeka, i četvrta životinja nalik orlu koji leti.
8I svaka od tih četiriju životinja imala je po šest krila, sve naokolo, a iznutra su bile pune očiju. I bez počinka, dan i noć, govore: “Svet, svet, svet Gospodin Bog, Svesilni, onaj koji je bio i koji jest i koji dolazi!”
9I kad su životinje dale slavu i čast i zahvalu onomu koji sjedi na prijestolju, onomu koji živi uvijek i zauvijek,
10dvadeset i četiri starješine pale su pred onim koji sjedi na prijestolju. I iskazuju štovanje onome koji živi uvijek i zauvijek, i bacaju svoje vijence pred prijestolje govoreći:
11“Dostojan si, Gospodine, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si stvorio sve i zbog tvoje volje postoji i bilo je stvoreno!”