Matthew 9— BKJ

¹A on je ušao u lađu, prešao na drugu stranu i došao u svoj grad.

²I gle, donijeli su mu uzetog čovjeka koji je ležao na postelji. A kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je uzetome: “Sine, budi hrabar, oprošteni su ti grijesi!”

³I gle, neki su od pismoznanaca rekli u sebi: “Ovaj huli!”

⁴A Isus je, znajući njihove misli, rekao: “Zašto vi smišljate zlo u svojim srcima?

⁵Jer što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’, ili reći: ‘Ustani i hodaj’?

⁶Ali tako da biste znali da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” Tada je rekao uzetome: “Ustani, podigni svoju postelju i pođi svojoj kući!”

⁷I ustao je te otišao svojoj kući.

⁸A kad je mnoštvo to vidjelo, čudilo se i slavilo Boga koji je takvu vlast dao ljudima.

⁹I kad je Isus odlazio odande, ugledao je čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u poreznom uredu pa mu rekao: “Slijedi me!” I on je ustao te ga počeo slijediti.

¹⁰I dogodilo se, dok je Isus u kući sjedio pri jelu, gle, mnogi su poreznici i grešnici došli i sjeli s njim i njegovim učenicima.

¹¹A kad su to vidjeli farizeji, rekli su njegovim učenicima: “Zašto vaš Učitelj jede s poreznicima i grešnicima?”

¹²Ali kad je Isus to čuo, rekao im je: “Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.

¹³Nego idite i naučite što znači: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’, jer nisam došao zvati pravednike na pokajanje, nego grešnike.”

¹⁴Tada su k njemu došli Ivanovi učenici, govoreći: “Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?”

¹⁵A Isus im je odgovorio: “Mogu li djeca u svadbenoj odaji tugovati dok je s njima mladenac? Ali doći će dani kada će se mladenac uzeti od njih, i tada će postiti!

¹⁶Nitko ne stavlja zakrpu od novog platna na staru odjeću, jer ta zakrpa razvuče odjeću pa nastane još gori raspor.

¹⁷Niti se ulijeva novo vino u stare mjehove; inače se mjehovi raspuknu i vino se prolije, a mjehovi propadnu; nego se novo vino ulijeva u nove mjehove pa se oboje sačuva.”

¹⁸Dok im je to govorio, gle, došao je neki glavar te mu iskazao štovanje govoreći: “Moja kći je upravo umrla, ali dođi i položi svoju ruku na nju, i oživjet će.”

¹⁹Nato je Isus ustao i pošao za njim, i s njim njegovi učenici.

²⁰I gle, došla je iza njega neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja pa se dotakla ruba njegove odjeće,

²¹jer je u sebi rekla: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću.”

²²Ali se Isus okrenuo i kad ju je spazio, rekao je: “Kćeri, budi hrabra, vjera te tvoja ozdravila!” I žena je od tog časa ozdravila.

²³A kad je Isus ušao u glavarevu kuću i ugledao svirače i ljude kako buče,

²⁴rekao im je: “Odstupite, djevojčica nije umrla, nego spava!” A oni su ga ismijavali.

²⁵A kad su ljude istjerali, on je ušao te ju uhvatio za ruku, i djevojčica je ustala.

²⁶I glas se o tome proširio po cijelom onom području.

²⁷A kad je Isus odlazio odande, slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći: “Sine Davidov, smiluj nam se!”

²⁸A kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli i Isus ih je upitao: “Vjerujete li da to mogu učiniti?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine!”

²⁹Tada se dotaknuo njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri!”

³⁰I oči su im se otvorile; i Isus ih je strogo upozorio govoreći: “Pazite da nitko ne dozna!”

³¹Ali su oni, pošto su otišli, proširili glas o njemu po svom onom kraju.

³²Dok su oni izlazili, gle, doveli su mu nijema čovjeka, opsjednuta đavlom.

³³A kad je đavao bio istjeran, nijemi je progovorio, a mnoštvo se čudilo govoreći: “Nikada se takvo što nije vidjelo u Izraelu!”

³⁴Ali su farizeji rekli: “On izgoni đavle pomoću kneza đavolskog!”

³⁵I obilazio je Isus sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu i ozdravljajući svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

³⁶Ali kad je vidio mnoštvo, sažalio se nad njima jer su bili klonuli i raspršeni, kao ovce bez pastira.

³⁷Tada je svojim učenicima rekao: “Žetva je doista velika, a radnika je malo.

³⁸Zato molite Gospodara žetve da bi poslao radnike u svoju žetvu!”