Matthew 8— BKJ

¹Kad je on sišao s gore, slijedilo ga je veliko mnoštvo.

²I gle, došao je neki gubavac te mu iskazao štovanje govoreći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!”

³A Isus je ispružio ruku i dotaknuo ga, govoreći: “Hoću, budi čist!” I odmah se očistio od svoje gube.

⁴Tada mu je Isus rekao: “Pazi, nikome ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar kojega je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”

⁵A kad je Isus ušao u Kapernaum, prišao mu je neki satnik, zaklinjući ga

⁶i govoreći: “Gospodine, moj sluga leži kod kuće uzet, strašno se muči!”

⁷A Isus mu je rekao: “Doći ću i ozdraviti ga!”

⁸Satnik je odgovorivši rekao: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i moj će sluga ozdraviti.

⁹Jer ja sam čovjek pod vlašću, imam vojnike pod sobom, i kažem ovome: ‘Idi!’, i on ode; i drugome: ‘Dođi’, i on dođe, a svome sluzi: ‘Učini to!’, i on to učini.”

¹⁰Kad je Isus to čuo, začudio se i rekao onima koji su ga slijedili: “Uistinu vam kažem, ni u Izraelu nisam našao tako veliku vjeru!

¹¹A ja vam kažem da će mnogi doći s istoka i zapada i sjesti s Abrahamom, i Izakom, i Jakovom u kraljevstvu nebeskom;

¹²ali će sinovi kraljevstva biti izbačeni u tamu krajnju; ondje će biti plač i škrgut zubi.”

¹³A Isus je rekao satniku: “Idi, i neka ti bude kako si vjerovao!” I njegov je sluga ozdravio u taj isti čas.

¹⁴I kad je Isus došao u Petrovu kuću, ugledao je njegovu punicu kako leži bolesna od groznice.

¹⁵I dotaknuo joj je ruku, i groznica ju je ostavila, te je ustala i posluživala ih.

¹⁶Kad je došla večer, doveli su mu mnoge opsjednute đavlima; i on je izgnao duhove svojom riječju i ozdravio sve bolesnike:

¹⁷da bi se ispunilo što je rekao prorok Izaija, govoreći: “On je sâm uzeo naše nemoći i ponio naše bolesti.”

¹⁸A kad je Isus vidio veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedio je da se ode na drugu stranu.

¹⁹Tada mu je pristupio jedan pismoznanac i rekao mu: “Učitelju, slijedit ću te kamo god pođeš!”

²⁰A Isus mu je odgovorio: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.”

²¹A drugi mu je od njegovih učenika rekao: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.”

²²Ali mu je Isus odgovorio: “Slijedi me, i pusti neka mrtvaci pokapaju svoje mrtvace.”

²³A kad je ušao u lađu, njegovi su ga učenici slijedili.

²⁴I gle, podigla se velika oluja na moru tako da su lađu prekrili valovi; a on je spavao.

²⁵I njegovi su mu učenici prišli te ga probudili, govoreći: “Gospodine, spasi nas, ginemo!”

²⁶A on im je rekao: “Zašto ste plašljivi, malovjerni!” Onda je ustao, zaprijetio vjetrovima i moru, te je nastala velika tišina.

²⁷A ljudi su se čudili govoreći: “Kakav je to čovjek da ga čak vjetrovi i more slušaju?”

²⁸A kad je došao na drugu stranu, u gergesenski kraj, srela su ga dvojica opsjednuta đavlima; izlazili su iz grobova, vrlo nasilni, tako da nitko nije mogao proći onim putem.

²⁹I gle, vrištali su govoreći: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? Jesi li došao ovamo mučiti nas prije vremena?”

³⁰A nedaleko od njih paslo je veliko krdo svinja.

³¹I đavli su ga preklinjali govoreći: “Ako nas istjeraš, dopusti nam otići u ono krdo svinja!”

³²A on im je rekao: “Idite!” I čim su izašli, otišli su u krdo svinja. I gle, cijelo je krdo svinja silovito pojurilo niz obronak u more, i uginulo u vodama.

³³A oni što su ih pasli, pobjegli su i otišli u grad te sve ispričali, i ono što se dogodilo onima koji su bili opsjednuti đavlima.

³⁴I gle, cijeli je grad izašao u susret Isusu; a kad su ga ugledali, zaklinjali su ga da ode iz njihovih krajeva.