Bible

1 A kad su se približili Jeruzalemu, do Betfage i Betanije, kod Maslinske gore, poslao je dvojicu svojih učenika 2 pa im rekao: “Pođite u selo pred vama; i čim uđete u njega, naći ćete privezano magare na kojem nijedan čovjek nije sjedio. Odvežite ga i dovedite.” 3 A ako vas tko pita: ‘Zašto to činite?’, recite da ga Gospodin treba, i odmah će ga poslati ovamo.” 4 I oni su otišli i našli magare privezano uz vrata, vani na raskrižju, i odvezali ga. 5 A neki što su stajali ondje, upitali su ih: “Što to činite, odvezujući magare?” 6 A oni su im odgovorili kao što je Isus zapovjedio, pa su ih pustili. 7 Tada su doveli magare k Isusu i položili na njega svoju odjeću, i on je sjeo na njega. 8 I mnogi su prostirali svoju odjeću po putu, a drugi su rezali grane s drveća te ih prostirali po putu. 9 A oni koji su išli pred njim i oni koji su ga slijedili vikali su govoreći: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! 10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi u ime Gospodnje! Hosana u najvišoj visini!” 11 Tada je Isus ušao u Jeruzalem, i u Hram. I kad je razgledao sve unaokolo, a kako je već bilo kasno uvečer, otišao je s dvanaestoricom u Betaniju. 12 A sutradan, kad su izašli iz Betanije, on je ogladnio. 13 I kad je izdaleka ugledao smokvu koja je imala lišće, prišao je ne bi li možda što našao na njoj; a kad je prišao k njoj, nije našao ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokava. 14 Isus joj je tada progovorio te rekao: “ Neka ubuduće nitko ne jede s tebe ploda zauvijek!” I njegovi su učenici to čuli. 15 Zatim su došli u Jeruzalem te je Isus ušao u Hram i počeo istjerivati one što su u Hramu prodavali i kupovali. I prevrnuo je stolove mjenjačima novca i klupe onima što su prodavali golubove. 16 I nikome nije dopustio da pronese kakvu posudu kroz Hram. 17 I poučavao je govoreći im: “Nije li zapisano: ‘Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode?’ A vi ste od njega načinili špilju razbojničku!” 18 A to su čuli pismoznanci i glavari svećenički pa su tražili kako da ga pogube jer su ga se bojali, budući da su svi ljudi bili zapanjeni njegovim naukom. 19 A kad se spustila večer, izašao je iz grada. 20 I ujutro, prolazeći pokraj, vidjeli su da je smokva usahla od korijena. 21 I Petar se prisjetio te mu rekao: “Učitelju, gle, smokva koju si prokleo, osušila se!” 22 A Isus im je odgovorio rekavši: “Imajte vjeru u Boga!” 23 Jer uistinu vam govorim, da onaj koji kaže ovoj gori: ‘Pomakni se i baci se u more!’ i ne sumnja u svome srcu, nego vjeruje da će se dogoditi to što govori, bit će mu ono što kaže. 24 Zbog toga vam kažem: sve ono što želite kad molite, vjerujte da to primate, i bit će vam. 25 A kad stojite i molite, oprostite ako imate što protiv koga da i vama Otac vaš, koji je u nebu, oprosti vaše prijestupe. 26 Ali, ako vi ne oprostite, neće ni Otac vaš, koji je u nebu, oprostiti vaše prijestupe. 27 Zatim su ponovo došli u Jeruzalem. I dok je on hodao po Hramu, prišli su mu glavari svećenički i pismoznanci i starješine 28 i upitali ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao tu vlast da to činiš?” 29 A Isus im je odgovorio rekavši: “I ja ću vam postaviti jedno pitanje, pa mi odgovorite, onda ću vam reći kojom vlašću to činim: 30 Je li krštenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!” 31 A oni su prosuđivali među sobom govoreći: “Ako kažemo: ‘s neba’, reći će: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ 32 Nego, da kažemo: ‘Od ljudi?’ “, bojali su se naroda jer su svi smatrali da je Ivan doista bio prorok. 33 Onda su odgovorili i rekli Isusu: “Ne možemo reći.” A Isus im je odgovorio rekavši: “Ni ja vama neću reći kojim vlašću to činim.”