Bible

1 I odatle je ustao te došao u krajeve Judeje, s onu stranu Jordana. I ponovo se narod sastajao kod njega, a on ih je, po običaju, opet poučavao. 2 Zatim su mu pristupili farizeji te ga upitali, iskušavajući ga: “Je li mužu zakonom dopušteno otpustiti svoju ženu?” 3 A on im je odgovorio rekavši: “Što vam je Mojsije zapovjedio?” 4 A oni su rekli: “Mojsije je dopustio napisati otpusnu ispravu i otpustiti je.” 5 Nato je Isus odgovorio rekavši im: “Zbog tvrdoće vašeg srca, napisao vam je taj propis. 6 Ali od početka stvaranja Bog ih je stvorio muško i žensko. 7 Zbog toga će čovjek napusti oca svoga i majku, te prionuti uza ženu svoju, 8 i njih dvoje će biti jedno tijelo’. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo. 9 Prema tome, što je Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!” 10 A u kući su ga njegovi učenici ponovo upitali o tome. 11 A on im je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema onoj prvoj. 12 I ako žena napusti svoga muža i uda se za drugoga, čini preljub.” 13 I donosili su mu dječicu da bi ih dotaknuo, a učenici su korili one što su ih donosili. 14 A kad je Isus to vidio, bio je jako nezadovoljan te im rekao: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje! 15 Uistinu vam kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u njega.” 16 Tada ih je uzimao u svoje naručje, polagao na njih ruke i blagoslivljao ih. 17 A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?” 18 A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga! 19 Zapovijedi znaš: ‘Ne čini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!’ “ 20 A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.” 21 Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!” 22 A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak. 23 A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!” 24 A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje! 25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.” 26 A oni su se neizmjerno zapanjili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?” 27 A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!” 28 Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.” 29 A Isus je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja, 30 a da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život. 31 Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.” 32 I bili su na putu ulazeći u Jeruzalemu, a Isus je išao pred njima. I bili su zadivljeni i slijedili ga uplašeni. A on je ponovo uzeo dvanaestoricu te im je počeo govoriti što mu se treba dogoditi: 33 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; a oni će ga osuditi na smrt i predati ga Poganima, 34 te će ga izrugati, i izbičevati ga, i popljuvati ga i ubiti ga, a on će treći dan uskrsnuti.” 35 Tada su mu prišli Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš ono što želimo.” 36 A on ih je upitao: “Što biste htjeli da vam učinim?” 37 Oni su mu odgovorili: “Daj nam da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!” 38 Ali im je Isus rekao: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?” 39 A oni su mu odgovorili: “Možemo!” A Isus im je rekao: “Doista ćete piti onu čašu koju ja pijem, i krstiti se onim krštenjem kojim se ja krstim, 40 ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje dati, nego je to za one kojima je pripremljeno.” 41 A kad su to čula desetorica, počeli su biti nezadovoljni zbog Jakova i Ivana. 42 Ali ih je Isus pozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni što se smatraju vladarima nad Poganima gospodare nad njima i njihovi velikaši imaju vlast nad njima. 43 Ali neka ne bude tako među vama; nego tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. 44 I tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga. 45 Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego služiti i predati svoj život kao otkupninu za mnoge.” 46 Zatim su došli u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim brojem ljudi, kraj glavnog je puta sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev. 47 A kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, počeo je vikati i govoriti: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!” 48 I mnogi su ga korili da bi ušutio, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!” 49 A Isus se zaustavio i zapovjedio da ga pozovu. Onda su pozvali slijepca govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!” 50 I on je bacio svoj ogrtač, ustao te došao k Isusu. 51 A Isus je progovorio te ga upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu je odgovorio: “Gospodine, da progledam!” 52 Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!” I odmah je progledao te je putem slijedio Isusa.