1I dogodilo se da je, dok je narod navaljivao k njemu slušati riječ Božju, on stajao pokraj Genezaretskog jezera
2i opazio je dvije lađe gdje stoje uz jezero; a ribari su bili izašli iz njih, ispirati svoje mreže.
3I ušao je u jednu od tih lađa, koja je bila Šimunova i zamolio ga da ju malo otisne od kopna. Onda je sjeo i iz lađe poučavao narod.
4A kad je prestao govoriti, rekao je Šimunu: “Otisni se prema dubini te spustite svoje mreže za lov.”
5Nato mu je Šimun je odgovorio rekavši: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ, spustit ću mrežu.”
6A kad su to učinili, uhvatili su veliko mnoštvo riba te im se mreža razdirala.
7I mahnuli su svojim kolegama u drugoj lađi da im dođu pomoći. I došli su te napunili obje lađe tako da su počele tonuti.
8Kad je to vidio Šimun Petar, pao je do Isusovih koljena govoreći: “Odlazi od mene jer sam grešan čovjek, Gospodine!”
9Jer su se on i svi oni koji su bili s njim zaprepastili zbog ulova riba koje su uhvatili,
10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su bili Šimunovi kolege. Tada je Isus rekao Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!
11I kad su izvukli lađe na kopno, ostavili su sve i počeli ga slijediti.
12I dogodilo se dok je on bio u nekom gradu, evo, čovjeka punog gube! I kad je ugledao Isusa, pao je ničice te ga usrdno zamolio, govoreći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”
13Tada je ispružio svoju ruku i dotaknuo ga govoreći: “Hoću, očisti se!” I guba je odmah nestala s njega.
14A on mu je naredio: “Nikome ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje, kao što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
15Ali se glas o njemu još više pronosio, te se veliko mnoštvo okupljalo da bi ga čuli i da bi ih on ozdravio od njihovih bolesti.
16A on se povlačio na pusta mjesta i molio.
17I dogodilo se da su, nekog dana, dok je on poučavao, ondje sjedili i farizeji i učitelji Zakona koji su došli iz svakog sela Galileje i Judeje i iz Jeruzalema. I snaga je Gospodnja bila nazočna da bi ih ozdravljala.
18I gle, muškarci su donijeli na ležaju čovjeka koji je bio uzet. I nastojali su ga unijeti i položiti pred njega.
19A kako zbog mnoštva nisu pronašli put po kojem bi ga unijeli, popeli su se na krov pa ga između crepova s ležajem spustili u sredinu pred Isusa.
20I kad je vidio njihovu vjeru, rekao mu je: “Čovječe, grijesi tvoji su ti oprošteni.”
21Nato su pismoznanci i farizeji počeli promišljati govoreći: “Tko je ovaj koji govori hule? Tko može opraštati grijehe, osim Boga jedinoga?”
22A Isus je prozreo njihova promišljanja te im odgovorio rekavši: “Što promišljate u svojim srcima?
23Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj’?
24Ali da vi znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe! Tebi govorim, (rekao je uzetome) ustani, uzmi svoj ležaj i idi svojoj kući!”
25I odmah je ustao pred njima, uzeo na čemu je ležao i otišao svojoj kući slaveći Boga.
26I sve je obuzelo divljenje te su slavili Boga i ispunili su se strahom, govoreći: “Danas smo vidjeli nešto neobično!”
27A poslije toga izašao je i opazio poreznika imenom Levi gdje sjedi u poreznom uredu te mu rekao: “Slijedi me!”
28I on je sve ostavio, ustao te ga počeo slijediti.
29Tada mu je Levi u svojoj kući priredio veliku gozbu i bilo je veliko mnoštvo poreznika i drugih koji su bili s njima pri jelu.
30A njihovi su farizeji i pismoznanci mrmljali protiv njegovih učenika govoreći: “Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?”
31Nato im je Isus odgovorio rekavši: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.
32Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
33A oni su ga upitali: “Zašto Ivanovi učenici često poste i mole, isto tako i učenici farizejski, a tvoji jedu i piju?”
34A on im je odgovorio: “Može li se odrediti djeci u svadbenoj odaji da poste dok je mladenac s njima?
35Ali doći će dani kad će se od njih oteti mladenac; tada će, u one dane postiti.”
36A rekao im je i usporedbu: “Nitko ne stavlja zakrpu s nove odjeće na staru; inače će i novu rasparati, a zakrpa s nove ne pristaje staroj.
37I nitko ne ulijeva mlado vino u stare mjehove; inače će mlado vino raspuknuti mjehove pa će se i ono proliti, a mjehovi propasti.
38Nego se mlado vino mora ulijevati u nove mjehove, te se oboje sačuva.
39I nitko, pošto je pio staro vino, ne želi odmah mladoga, jer kaže: ‘Staro je bolje!’ “