Bible

1 A Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana. I po Duhu je bio odveden u pustinju 2 gdje je četrdeset dana bio iskušavan od Đavla. I u one dane nije ništa jeo, a kad su oni istekli, napokon je ogladnio. 3 Tada mu je Đavao rekao: “Ako si Sin Božji, zapovjedi ovom kamenu da postane kruh.” 4 A Isus mu je odgovorio rekavši: “Zapisano je da ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi Božje.” 5 Zatim ga je Đavao odveo na visoku goru i u trenutku mu pokazao sva kraljevstva svijeta. 6 Onda mu je Đavao rekao: “Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer je meni predana i dajem je onom kome hoću. 7 Stoga, ako mi ti iskažeš štovanje, sve će biti tvoje.” 8 Nato mu je Isus odgovorio rekavši: “Odlazi mi s očiju, Sotono, jer je zapisano: ‘Gospoda, Boga svoga štuj i njemu jedinome služi.’ “ 9 Tada ga je odveo u Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama te mu rekao: “Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje!” 10 Jer je zapisano: ‘Zapovjedit će za tebe anđelima svojim da te čuvaju, 11 i na rukama će te nositi, kako ne bi udario nogom svojom na kamen.’ “ 12 A Isus mu je odgovorio rekavši: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospoda, Boga svoga.’ “ 13 I pošto je Đavao završio svaku kušnju, otišao je od njega za neko vrijeme. 14 A Isus se u snazi Duha vratio u Galileju, i glas se o njemu proširio po svoj okolici, 15 te je on, slavljen od sviju, naučavao u njihovim sinagogama. 16 Zatim je došao u Nazaret, gdje je bio othranjen, pa je po svom običaju na dan Šabata ušao u sinagogu i ustao čitati. 17 I uručili su mu knjigu proroka Izaije. A kad je otvorio knjigu, našao je mjesto gdje je bilo zapisano: 18 “Duh Gospodnji na meni je, jer me pomazao propovijedati evanđelje siromasima; poslao me ozdravljati srca slomljena, propovijedati oslobođenje zarobljenima i slijepima obnovu vida, da na slobodu otpustim potlačene, 19 da propovijedam ugodnu godinu Gospodnju.” 20 Tada je zatvorio knjigu, predao ju poslužitelju i sjeo. A oči svih u sinagogi bile su uperene u njega. 21 I on im je počeo govoriti: “Danas se, na vaše uši, ovo Pismo ispunilo.” 22 I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima što su izlazile iz usta njegovih i govorili: “Nije li ovo sin Josipov?” 23 A on im je rekao: “Sigurno ćete mi reći ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sâm sebe! Učini i ovdje, u svom zavičaju, sve ono što smo čuli da se dogodilo u Kapernaumu.’ “ 24 Tada je rekao: “Uistinu vam kažem, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. 25 Ali vam po istini govorim: u Izraelu je bilo mnogo udovica u dane Ilijine, kad se nebo zatvorilo na tri godine i šest mjeseci, kad je bila velika glad po cijeloj zemlji; 26 ali Ilija nije bio poslan ni k jednoj od njih, osim k ženi udovici u Sarepti sidonskoj. 27 I bilo je mnogo gubavaca u Izraelu u vrijeme proroka Elizeja, i nijedan se od njih nije očistio osim Naamana Sirijca.” 28 A kad su to čuli, svi su se u sinagogi ispunili bijesom, 29 te su ustali, istjerali ga iz grada i odveli ga do ruba gore na kojoj je sagrađen njihov grad, kako bi ga strmoglavili. 30 Ali je on, prolazeći skroz između njih, otišao. 31 I sišao je u Kapernaum, galilejski grad, te ih poučavao u dane Šabata. 32 I bili su zapanjeni njegovim naukom, jer je riječ njegova bila s vlašću. 33 A u sinagogi je bio čovjek koji je imao nečistog duha đavla te povikao jakim glasom 34 govoreći: “Pusti nas, što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao uništiti nas? Znam te tko si: Sveti Božji.” 35 A Isus mu je zaprijetio govoreći: “Umukni i izađi iz njega!” I kad ga je đavao srušio u sredinu, izašao je iz njega i ništa mu nije naudio. 36 I sve je obuzelo zaprepaštenje te su razgovarali među sobom govoreći: “Kakva je to riječ, jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima, i oni izlaze?” 37 I glas se o njemu raširio u sva okolna mjesta. 38 Onda je izašao iz sinagoge i ušao u Šimunovu kuću. A Šimunova punica bila je svladana velikom groznicom, pa su ga usrdno zamolili za nju. 39 I on se nagnuo nad nju, zaprijetio groznici i ona ju je napustila. I odmah je ustala te ih posluživala. 40 A kad je sunce zašlo svi koji su imali bolesnike s različitim bolestima dovodili su ih k njemu, a on bi na svakoga pojedinog od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. 41 A i đavli su iz mnogih izlazili vrišteći i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji!” I pošto im je zaprijetio nije im dopustio govoriti jer su znali da je on Krist. 42 I kad je osvanuo dan, izišao je i otišao na pusto mjesto; a narod ga je tražio i došao k njemu te ga zadržavao da ne ode od njih. 43 A on im je rekao: “Ja moram i drugim gradovima propovijedati evanđelje kraljevstva Božjeg jer sam radi toga poslan.” 44 Zatim je propovijedao po sinagogama u Galileji.