1A Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana. I po Duhu je bio odveden u pustinju
2gdje je četrdeset dana bio iskušavan od Đavla. I u one dane nije ništa jeo, a kad su oni istekli, napokon je ogladnio.
3Tada mu je Đavao rekao: “Ako si Sin Božji, zapovjedi ovom kamenu da postane kruh.”
4A Isus mu je odgovorio rekavši: “Zapisano je da ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi Božje.”
5Zatim ga je Đavao odveo na visoku goru i u trenutku mu pokazao sva kraljevstva svijeta.
6Onda mu je Đavao rekao: “Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer je meni predana i dajem je onom kome hoću.
7Stoga, ako mi ti iskažeš štovanje, sve će biti tvoje.”
8Nato mu je Isus odgovorio rekavši: “Odlazi mi s očiju, Sotono, jer je zapisano: ‘Gospoda, Boga svoga štuj i njemu jedinome služi.’ “
9Tada ga je odveo u Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama te mu rekao: “Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje!”
10Jer je zapisano: ‘Zapovjedit će za tebe anđelima svojim da te čuvaju,
11i na rukama će te nositi, kako ne bi udario nogom svojom na kamen.’ “
12A Isus mu je odgovorio rekavši: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospoda, Boga svoga.’ “
13I pošto je Đavao završio svaku kušnju, otišao je od njega za neko vrijeme.
14A Isus se u snazi Duha vratio u Galileju, i glas se o njemu proširio po svoj okolici,
15te je on, slavljen od sviju, naučavao u njihovim sinagogama.
16Zatim je došao u Nazaret, gdje je bio othranjen, pa je po svom običaju na dan Šabata ušao u sinagogu i ustao čitati.
17I uručili su mu knjigu proroka Izaije. A kad je otvorio knjigu, našao je mjesto gdje je bilo zapisano:
18“Duh Gospodnji na meni je, jer me pomazao propovijedati evanđelje siromasima; poslao me ozdravljati srca slomljena, propovijedati oslobođenje zarobljenima i slijepima obnovu vida, da na slobodu otpustim potlačene,
19da propovijedam ugodnu godinu Gospodnju.”
20Tada je zatvorio knjigu, predao ju poslužitelju i sjeo. A oči svih u sinagogi bile su uperene u njega.
21I on im je počeo govoriti: “Danas se, na vaše uši, ovo Pismo ispunilo.”
22I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima što su izlazile iz usta njegovih i govorili: “Nije li ovo sin Josipov?”
23A on im je rekao: “Sigurno ćete mi reći ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sâm sebe! Učini i ovdje, u svom zavičaju, sve ono što smo čuli da se dogodilo u Kapernaumu.’ “
24Tada je rekao: “Uistinu vam kažem, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju.
25Ali vam po istini govorim: u Izraelu je bilo mnogo udovica u dane Ilijine, kad se nebo zatvorilo na tri godine i šest mjeseci, kad je bila velika glad po cijeloj zemlji;
26ali Ilija nije bio poslan ni k jednoj od njih, osim k ženi udovici u Sarepti sidonskoj.
27I bilo je mnogo gubavaca u Izraelu u vrijeme proroka Elizeja, i nijedan se od njih nije očistio osim Naamana Sirijca.”
28A kad su to čuli, svi su se u sinagogi ispunili bijesom,
29te su ustali, istjerali ga iz grada i odveli ga do ruba gore na kojoj je sagrađen njihov grad, kako bi ga strmoglavili.
30Ali je on, prolazeći skroz između njih, otišao.
31I sišao je u Kapernaum, galilejski grad, te ih poučavao u dane Šabata.
32I bili su zapanjeni njegovim naukom, jer je riječ njegova bila s vlašću.
33A u sinagogi je bio čovjek koji je imao nečistog duha đavla te povikao jakim glasom
34govoreći: “Pusti nas, što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao uništiti nas? Znam te tko si: Sveti Božji.”
35A Isus mu je zaprijetio govoreći: “Umukni i izađi iz njega!” I kad ga je đavao srušio u sredinu, izašao je iz njega i ništa mu nije naudio.
36I sve je obuzelo zaprepaštenje te su razgovarali među sobom govoreći: “Kakva je to riječ, jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima, i oni izlaze?”
37I glas se o njemu raširio u sva okolna mjesta.
38Onda je izašao iz sinagoge i ušao u Šimunovu kuću. A Šimunova punica bila je svladana velikom groznicom, pa su ga usrdno zamolili za nju.
39I on se nagnuo nad nju, zaprijetio groznici i ona ju je napustila. I odmah je ustala te ih posluživala.
40A kad je sunce zašlo svi koji su imali bolesnike s različitim bolestima dovodili su ih k njemu, a on bi na svakoga pojedinog od njih stavljao ruke i ozdravljao ih.
41A i đavli su iz mnogih izlazili vrišteći i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji!” I pošto im je zaprijetio nije im dopustio govoriti jer su znali da je on Krist.
42I kad je osvanuo dan, izišao je i otišao na pusto mjesto; a narod ga je tražio i došao k njemu te ga zadržavao da ne ode od njih.
43A on im je rekao: “Ja moram i drugim gradovima propovijedati evanđelje kraljevstva Božjeg jer sam radi toga poslan.”
44Zatim je propovijedao po sinagogama u Galileji.