1A ispripovijedao je i svojim učenicima: “Bio je jedan bogati čovjek koji je imao upravitelja; i taj je bio optužen pred njim da mu rasipa imanje.
2I pozvao ga je te mu rekao: ‘Što to čujem o tebi? Daj račun o svom upravljanju, jer ti više ne možeš biti upravitelj!’
3Tada je upravitelj rekao u sebi: ‘Što ću učiniti, jer mi moj gospodar oduzima upravu? Kopati ne mogu, prosjačiti se stidim.
4Odlučio sam što ću učiniti da me prime u svoje kuće kad me maknu iz uprave.’
5Tako je dozvao svakog pojedinog dužnika svoga gospodara i upitao prvoga: ‘Koliko duguješ mome gospodaru?’
6A on je odgovorio: ‘Stotinu mjera ulja.’ I rekao mu je: ‘Uzmi svoju zadužnicu, brzo sjedni i napiši pedeset.’
7Zatim je upitao drugoga: ‘A koliko ti duguješ?’ A on je odgovorio: ‘Stotinu mjera pšenice.’ I on mu je rekao: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset!’
8I pohvalio je gospodar nepravedna upravitelja što je mudro učinio jer su djeca ovoga svijeta mudrija u svom naraštaju od sinova svjetla.
9A ja vam kažem: steknite sebi prijatelje nepravednim mamonom, da vas, kad osiromašite, prime u vječne nastambe.
10Tko je vjeran u najmanjem, i u velikom je vjeran; i tko je nepravedan u najmanjem, i u velikom je nepravedan.
11Ako, dakle, niste bili vjerni u nepravednom mamonu, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo?
12A ako niste bili vjerni u onomu što je tuđe, tko će vam dati ono što je vaše?
13Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će jednoga podržavati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.”
14A sve su to čuli i farizeji, koji su bili pohlepni, pa su mu se rugali.
15Nato im je rekao: “Vi ste oni koji sebe pravite pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje vaša srca; jer što je među ljudima uzvišeno, gnusoba je pred Bogom.
16Zakon i Proroci su do Ivana. Otada se propovijeda kraljevstvo Božje i svatko navaljuje u njega.
17Ali je lakše nebu i zemlji proći nego li jednoj crtici Zakona propasti.
18Svaki koji otpusti svoju ženu te se oženi drugom, čini preljub. I svaki koji se oženi otpuštenom, čini preljub.
19Bio je neki bogat čovjek koji se odijevao u purpur i fini lan i danomice se dobro gostio.
20A bio je i neki prosjak imenom Lazar, koji je ležao kod njegovih vrata pun čireva,
21i želio se nasiti mrvicama što su padale s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
22I dogodilo se da je siromah umro i anđeli su ga odnesli u krilo Abrahamovo. Umro je i bogataš te je bio pokopan.
23A u paklu, dok je bio u mukama, podigao je svoje oči te izdaleka opazio Abrahama i u njegovom krilu Lazara.
24Nato je on povikao i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vrh prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovom plamenu!’
25Ali je Abraham rekao: ‘Sine, sjeti se da si ti primio svoja dobra za vrijeme svoga života, a tako i Lazar zla! A sada se on tješi, a ti se mučiš.
26A osim svega toga, između nas i vas velika je provalija, tako da oni koji bi htjeli odavde prijeći k vama ne mogu, niti oni odande ne mogu prijeći k nama.’
27Tada je rekao: ‘Zato te molim oče da ga pošalješ u kuću moga oca,
28jer imam petero braće, da im posvjedoči kako ne bi i oni došli u ovo mjesto muka!
29Abraham mu je rekao: ‘Imaju Mojsija i Proroke; neka njih slušaju!’
30A on je rekao: ‘Nipošto, oče Abrahame; nego ako im tko dođe od mrtvih, pokajat će se.’
31Nato mu je odgovorio: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće ih uvjeriti ni ako tko ustane od mrtvih.’ “