1Tada su mu prilazili svi poreznici i grešnici kako bi ga čuli.
2A farizeji i pismoznanci mrmljali su, govoreći: “Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima.”
3A on im ispričao ovu usporedbu, govoreći:
4“Koji čovjek od vas ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavlja u pustinji onih devedeset i devet te ne pođe za izgubljenom dok je ne nađe?
5A kad je nađe, stavi je na svoja ramena, radujući se.
6I kad dođe kući, pozove prijatelje i susjede govoreći im: ‘Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!’
7Kažem vam da će tako biti u nebu veća radost zbog jednog grešnika koji se pokaje nego zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju pokajanje.
8Ili, koja žena ima deset srebrnjaka pa izgubi jedan srebrnjak, ne upali svjetiljku i ne pomete kuću te ne traži pomno dok ga ne nađe?
9A kad ga nađe, pozove prijateljice i susjede govoreći: ‘Radujte se sa mnom jer sam našla onaj srebrnjak koji sam izgubila!’
10Isto tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog grešnika koji se pokaje.”
11Zatim je ispripovijedao: “Neki je čovjek imao dva sina.
12I onaj mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada!’ I on im je podijelio imanje.
13I poslije nekoliko dana mlađi sin je skupio sve svoje, otputovao u daleku zemlju i ondje protratio svoje imanje živeći razvratno.
14I kad je sve potrošio, nastala je silna glad u onoj zemlji te je on počeo oskudijevati.
15I otišao je i pridružio se nekom građaninu one zemlje, a on ga je poslao na svoja polja hraniti svinje.
16I čeznuo je napuniti trbuh mahunama što su ih jele svinje, a nitko mu ih nije davao.
17A kad je došao k sebi, rekao je: ‘Koliko najamnika moga oca ima dovoljno kruha i na pretek, a ja umirem od gladi!
18Ustat ću, poći k svome ocu pa mu reći: ‘Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom.
19I nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Učini me kao jednog od svojih najamnika.’
20Tada je ustao i pošao svome ocu. Ali dok je još bio daleko, njegov ga je otac ugledao i sažalio se te potrčao, pao mu oko vrata i izljubio ga.
21A sin mu je rekao: ‘Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom!’
22Nato je otac rekao svojim slugama: ‘Iznesite onaj najbolji plašt i odjenite ga, i stavite mu prsten na ruku, i obuću na noge!
23I dovedite tele ugojeno i zakoljite ga, pa jedimo i veselimo se,
24jer je ovaj moj sin bio mrtav i oživio, bio je izgubljen i nađen je.’ I počeli su se veseliti.
25A njegov je stariji sin bio u polju i kad je stigao blizu kuće, čuo je glazbu i ples,
26i pozvao je k sebi jednoga od slugu te upitao što to znači.
27A on mu je odgovorio: ‘Došao ti je brat pa je tvoj otac zaklao tele ugojeno što ga je živog i zdravog dočekao.’
28A on se razljutio i nije htio ući. Stoga je njegov otac izašao i počeo ga zaklinjati.
29A on je odgovorio ocu rekavši: ‘Evo, služim ti tolike godine i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, a nisi mi nikada dao ni jarića da bi se mogao proveseliti sa svojim prijateljima.
30A kad ti se vratio taj sin, koji je s bludnicama proždro tvoje imanje, zaklao si mu tele ugojeno!’
31A on mu je odgovorio: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom i sve što ja imam, tvoje je.
32Ipak se trebalo veseliti i radovati jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio je, bio je izgubljen i nađen je.’ “