1Doista je dakle i onaj Prvi savez imao odredbe za bogoslužje i ovozemaljsku svetinju.
2Jer je Šator bio ovako uređen: prvi, u kojem je bio i svijećnjak i stol i prinos kruhova, što je nazvan Svetinja;
3a iza drugog zastora bio je Šator nazvan Svetinja nad svetinjama.
4Ona je imala zlatni kadionik i Kovčeg saveza unaokolo obložen zlatom, u njemu je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap koji je onda procvao, i ploče Saveza;
5a iznad njega kerubimi slave što zasjenjuju Pomirilište. O čemu sada ne možemo pojedinačno govoriti.
6A kad je to tako bilo uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,
7a u drugi ulazi jednom godišnje samo veliki svećenik, ali ne bez krvi koju prinosi za sebe i za pogreške naroda.
8Time Duh Sveti naznačuje da još nije otkriven put u Nadsvetinju dok još prvi Šator stoji.
9On je slika za sadašnje vrijeme u kojem se prinose i darovi i žrtve koje, što se tiče savjesti, ne mogu učiniti savršenim onoga koji izvršava službu.
10Temelji se samo na jelima i pićima i raznim pranjima i tjelesnim propisima, nametnutim sve do vremena obnove.
11A Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po većem i savršenijem Šatoru, ne rukotvorenome, to jest ne od ovog stvorenja,
12i ne po krvi jaraca i telića, nego je po svojoj krvi ušao jednom zauvijek u Sveti predio i pribavio nam vječno otkupljenje.
13Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo juničin kojim škrope onečišćene, posvećuje za čistoću tijela,
14koliko će više krv Krista, koji je po vječnom Duhu prinio Bogu samoga sebe bez mane, očistiti vašu savjest od mrtvih djela za službu živome Bogu.
15I zbog toga je on posrednik Novog zavjeta: da po smrti za otkupljenje od prijestupa, koji su nastali pod Prvim zavjetom, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječne baštine.
16Jer gdje je oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.
17Jer oporuka je na snazi tek nakon smrti, pošto je izvan snage dok oporučitelj živi.
18Stoga ni onaj Prvi zavjet nije ustanovljen bez krvi.
19Jer kad je Mojsije svemu narodu izgovorio svaki propis po Zakonu, uzeo je krv telića i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropio i knjigu i sav narod
20govoreći: “Ovo je krv Zavjeta kojeg vam je Bog propisao.”
21Isto tako je krvlju poškropio i Šator i sve bogoslužno posuđe.
22I gotovo sve se po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.
23Stoga je bilo potrebno time čistiti slike onoga što je u nebesima, a same nebeske stvari čiste se boljim žrtvama od ovih.
24Jer Krist nije ušao u rukotvorenu Svetinju, koja je prototip one istinske, nego u samo nebo da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.
25Ne da mnogo puta prinosi samog sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Sveti predio s tuđom krvlju,
26inače bi trebao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta. Nego se sada pojavio, jednom na svršetku svijeta, da svojom žrtvom ukloni grijeh.
27I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga slijedi sud,
28tako je i Krist bio jednom prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, pokazati na spasenje onima koji ga iščekuju.