Hebrews 10
1 Jer Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne samu sliku stvarnosti, te ne može nikada istim žrtvama koje se iz godine u godinu prinose neprestano činiti savršenim one koji pristupaju.
2 Ne bi li se inače prestale prinositi, budući da štovatelji, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti o grijesima?
3 Ali po tim žrtvama se svake godine čini spomen na grijehe.
4 Jer je nemoguće da krv bikova i jaraca oduzima grijehe.
5 Zato, ulazeći u svijet, on govori: “Žrtvu i prinos ti nisi htio, nego si mi tijelo pripravio;
6 žrtve paljenice i žrtve za grijeh nisu te zadovoljile.
7 Tada sam rekao: ‘Evo dolazim!’ U svitku knjige pisano je za me: ‘Izvršiti, Bože, volju tvoju.’ “
8 Gore je rekao: “Žrtvu i prinos i žrtve paljenice i žrtve za grijeh, što se po Zakonu prinose, ti nisi htio i nisu te zadovoljile.”
9 Zatim je rekao: “Evo, dolazim izvršiti, Bože, tvoju volju.” Ukida prvo da bi postavio drugo.
10 Po toj volji smo posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
11 I svaki svećenik svakodnevno stoji služeći i učestalo prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu oduzeti grijehe.
12 Ali ovaj, pošto je zauvijek prinio jednu žrtvu za grijehe, sjeo je zdesna Bogu
13 čekajući otad sve dok se neprijatelji njegovi ne polože za podnožje njegovim nogama.
14 Jer jednim prinosom usavršio je zauvijek one koji su posvećeni.
15 O čemu nam svjedoči i Duh Sveti, pošto je prorekao:
16 “Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima nakon onih dana, govori Gospod: Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u umove njihove.
17 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više sjećati.”
18 A gdje je oslobođenje od toga, nema više prinosa za grijeh.
19 Imajući dakle, braćo, hrabrost za ulazak u Svetinju po krvi Isusovoj,
20 novim i živim putem kojega nam je posvetio kroz zastor, to jest svoje tijelo,
21 i imajući Velikoga svećenika nad kućom Božjom,
22 pristupajmo s istinitim srcem u punoj sigurnosti vjere, imajući srca škropljenjem očišćena od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.
23 Držimo čvrsto ispovijedanje naše vjere bez kolebanja, jer je vjeran onaj koji je obećao.
24 I promišljajmo jedan o drugome da se potičemo na ljubav i dobra djela.
25 Ne propuštajte svoje zajedničko sastajanje, kako je nekima običaj, nego opominjimo jedan drugoga, i toliko više koliko vidite da se bliži Dan.
26 Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe,
27 nego neko strašno iščekivanje suda i gnjevnoga ognja koji će proždrijeti protivnike.
28 Tko je prezreo Zakon Mojsijev, umro je bez milosrđa po svjedočanstvu dvojice ili trojice svjedoka.
29 Pretpostavite koliko li će goru kaznu zavrijedio onaj koji je pogazio Sina Božjega i nečistom smatrao krv Saveza kojom je bio posvećen te prezreo Duha milosti?
30 Jer znamo onoga koji je rekao: “Osveta pripada meni, ja ću uzvratiti, govori Gospod”, i ponovo: “Gospod će suditi narodu svojemu”.
31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32 Ali prisjećajte se onih prijašnjih dana u kojima ste, tek prosvijetljeni, podnijeli veliku mučeničku borbu:
33 dijelom javno izloženi i porugama i nevoljama, a dijelom kad ste postali zajedničari onih s kojima se isto tako postupalo.
34 Jer ste se sažalili nada mnom po okovima mojim i s radošću prihvatili otimanje svojih dobara znajući u sebi da imate bolji i trajan posjed u nebu.
35 Ne odbacujte stoga svoje pouzdanje koje ima veliku naknadu.
36 Jer trebate imati strpljenje da biste, pošto ste izvršili Božju volju, mogli zadobiti to obećanje.
37 Jer još sasvim malo, i doći će onaj koji dolazi, i neće zakasniti.
38 A pravednik će od vjere živjeti. Ako li tko odstupi, u njemu moja duša neće imati zadovoljstvo.
39 Ali mi nismo od onih koji se povlače na propast, nego od onih koji vjeruju na očuvanje duše.