1Jer je taj Melkisedek, kralj Šalema, svećenik Boga Svevišnjega, koji je susreo Abrahama kad se ovaj vraćao s pokolja kraljeva, i blagoslovio ga,
2i kojemu Abraham dodijeli desetinu od svega; onaj čije je ime u prijevodu najprije “Kralj pravednosti”, a poslije toga i “Kralj Šalema”, to jest “Kralj mira”:
3bez oca, bez majke, bez porijekla, kojemu dani nemaju ni početka ni život kraja, nego je nalik Sinu Božjemu, on ostaje svećenik neprestano.
4Ali promatrajte koliko je velik taj kome je i patrijarh Abraham dao desetinu od plijena.
5I doista, i oni od sinova Levijevih koji primaju svećeničku službu imaju po Zakonu zapovijed ubirati desetinu od naroda, to jest od braće svoje, premda su i oni izašli iz bokova Abrahramovih.
6Ali on, koji ne vuče porijeklo od njih, primio je desetinu od Abrahama i blagoslovio onoga koji je imao obećanja.
7I bez ikakva proturječja, veći blagoslivlja manjega.
8I tako ovdje desetine primaju ljudi koji umiru, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi.
9I tako reći, po Abrahamu je i Levi, koji inače prima desetine, dao desetinu,
10jer je još bio u bokovima očevim kad ga je susreo Melkisedek.
11Ako je, dakle, savršenstvo bilo po levitskom svećenstvu, jer je narod pod njim primio Zakon, zbog čega bi još bilo potrebno da ustaje drugi svećenik, po redu Melkisedekovu, a da se ne imenuje po redu Aronovu?
12Jer kad se mijenja svećenstvo, nužno se mijenja i Zakon.
13Jer onaj o kome je to rečeno, pripadao je drugom plemenu od kojeg nitko nije imao službu kod žrtvenika.
14Jer je očito da je naš Gospodin potekao od Jude, iz plemena za koje Mojsije nije ništa govorio o svećenstvu.
15I još je mnogo očitije da po sličnosti s Melkisedekom ustaje drugi svećenik
16koji to nije postao po zakonu tjelesne zapovijedi, nego po snazi beskrajnoga života.
17Jer svjedoči: Ti si svećenik zauvijek po redu Melkisedekovu.
18Jer se doista ukida prijašnja zapovijed zbog njezine slabosti i beskorisnosti.
19Jer Zakon nije ništa učinio savršenim, nego se uvodi bolja nada po kojoj se približavamo Bogu.
20I budući da se to nije dogodilo bez zakletve,
21(jer oni su bez zakletve postali svećenicima, a ovaj uz zakletvu onoga koji mu govori: “Zakleo se Gospod i neće se pokajati: ‘Ti si svećenik zauvijek po redu Melkisedekovu!’ “)
22utoliko je Isus postao jamcem boljega zavjeta.
23I njih je doista bilo mnogo svećenika, zato što ih je smrt sprečavala da ostanu;
24a on, jer ostaje zauvijek, ima nepromjenjivo svećenstvo.
25Zato i može u potpunosti spasiti one koji po njemu pristupaju k Bogu, pošto uvijek živi da bi se zauzimao za njih.
26Jer takav nam je veliki svećenik i dolikovao: svet, nedužan, neokaljan, odvojen od grešnika i koji je postao uzvišeniji od nebesa;
27koji ne treba svakodnevno, kao oni veliki svećenici, prinositi žrtvu najprije za svoje grijehe, a zatim za grijehe naroda. Jer je to učinio jednom zauvijek kad je prinio samoga sebe.
28Jer je Zakon postavio za velike svećenike ljude koji imaju slabost, a riječ zakletve, koja je došla nakon Zakona, postavlja Sina koji je posvećen zauvijek.