Bible

1 Stoga, ostavimo se počela Kristovog nauka, pođimo dalje k savršenstvu ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga, 2 nauk o krštenjima, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i vječnome sudu. 3 I to ćemo učiniti, ako Bog dopusti. 4 Jer je nemoguće one koji su jednom prosvijetljeni i okusili dar nebeski, i postali sudionici Duha Svetoga, 5 i okusili dobru riječ Božju, i snage budućega svijeta, 6 ako će otpasti, ponovo obnoviti na pokajanje kad sami sebi iznova razapinju Sina Božjega i javno ga sramote. 7 Jer zemlja koja pije kišu što na nju često dolazi i rađa biljem valjanim za one koji je obrađuju, prima blagoslov od Boga; 8 a ona koja donosi trnje i drač, odbačena je i blizu prokletstva: njezin je svršetak da bude spaljena. 9 Ali smo uvjereni za vas, ljubljeni, da ste uz bolje, uz ono što prati spasenje, iako ovako govorimo. 10 Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi koji ste iskazali imenu njegovu u tome što ste posluživali svetima i služili im. 11 I želimo da svatko od vas pokazuje tu istu revnost za potpunu sigurnost nade sve do kraja; 12 da ne budete tromi, nego sljedbenici onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećanja. 13 Jer kad je Bog Abrahamu dao obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, on se zakleo samim sobom 14 govoreći: “Doista, blagoslivljajući blagoslovit ću te i umnožavajući umnožit ću te.” 15 I tako je on strpljivo podnašajući zadobio obećano. 16 Jer se ljudi doista zaklinju nekim većim i zakletva im je potvrda za svaku raspravu. 17 Tako je Bog, kad je htio baštinicima obećanja obilnije pokazati nepromjenljivost svoga nauma, to potvrdio zakletvom: 18 da bismo kroz ta dva nepromjenjiva čina, u kojima je Bogu nemoguće lagati, mi koji smo našli utočište imali snažnu utjehu da se držimo nade koja je postavljena pred nas. 19 Nju imamo kao sidro duše, i sigurno i čvrsto, koje ulazi i u unutrašnjost iza zastora; 20 gdje je Isus ušao kao preteča za nas i postao zauvijek veliki svećenik po redu Melkisedekovu.