Bible

1 Bojmo se stoga da se ne bi, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, nekome od vas učinilo da je podbacio. 2 Jer i nama je propovijedano evanđelje, kao i njima, ali njima riječ poruke nije koristila jer se nije združila s vjerom onih koji su je poslušali. 3 Jer mi koji smo povjerovali ulazimo u počinak, kao što je rekao: “Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ‘Kad bi ušli u moj počinak: i pored toga što su djela od postanka svijeta dovršena.’ “ 4 Jer je negdje o sedmom danu rekao ovako: “I Bog je počinuo u sedmi dan od svih svojih djela.” 5 I na ovome mjestu ponovo: “Kad bi ušli u moj počinak.” 6 Pošto dakle preostaje da neki moraju u njega ući, a oni kojima je najprije propovijedano zbog nevjere nisu ušli. 7 Ponovo on određuje jedan dan, “danas”, govoreći u Davidu, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: “Danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.” 8 Jer da je njih Jošua uveo u počinak, ne bi nakon toga govorio o drugome danu. 9 Dakle, preostaje počinak za narod Božji. 10 Jer tko je ušao u njegov počinak, i sâm je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih. 11 Potrudimo se dakle ući u taj počinak da ne bi tko pao po primjeru na tu nevjeru. 12 Jer je živa riječ Božja, i djelotvorna, i oštrija od svakog dvosjeklog mača; i prodire do razdiobe i duše i duha, i zglobova i moždine, te prosuđuje misli i nakane srca. 13 I nema stvorenja skrivena pred njim, nego je sve golo i razotkriveno očima onoga kome moramo odgovarati. 14 Imajući, dakle, uzvišenog Velikog svećenika koji je prešao u nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se čvrsto vjeroispovijesti. 15 Jer nemamo takvog Velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je bio u svemu iskušavan poput nas, a ipak bez grijeha. 16 Pristupajmo, dakle, hrabro prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u vrijeme potrebe.