1Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikog svećenika naše vjeroispovijesti, Krista Isusa,
2koji je bio vjeran onomu koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući njegovoj.
3Jer je taj zavrijedio toliko veću slavu od Mojsija koliko veću čast od te kuće ima onaj koji ju je sagradio.
4Jer je svaku kuću netko sagradio; a onaj tko je sve sagradio jest Bog.
5I Mojsije je, doista, bio vjeran u svoj kući njegovoj kao sluga, za svjedočanstvo o onome što se trebalo govoriti,
6ali je Krist, kao Sin, nad kućom njegovom; njegova smo kuća mi ako čvrsto zadržimo pouzdanje i proslavljanje nade sve do kraja.
7Stoga, kao što Duh Sveti govori: “Danas, ako glas njegov čujete,
8ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, u dan iskušenja u pustinji,
9kad su me iskušavali očevi vaši; isprobavali me, a četrdeset su godina gledali djela moja.
10Zato sam se rasrdio na onaj naraštaj i rekao: ‘Uvijek su u zabludi u svojem srcu, i sami nisu upoznali moje puteve.’
11Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ‘Neće ući u moj počinak!’ “
12Pazite, braćo, da ne bi u nekome od vas srce bilo zlo, nevjerno, udaljavajući se od Boga živoga.
13Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se još zove ono ‘danas’, da netko od vas ne bi otvrdnuo zavodljivošću grijeha.
14Jer smo postali sudionici Kristovi ako onaj početak pouzdanja čvrsto zadržimo do kraja,
15kako je rečeno: “Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni!
16Jer neki su se, kad su to čuli, pobunili, ali ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta.
17A na koje se ljutio četrdeset godina? Zar ne na one koji su sagriješili, čiji su leševi popadali u pustinji?
18A kojima se je zakleo da neće ući u njegov počinak ako li ne onima koji nisu vjerovali?
19I vidimo da nisu mogli ući zbog nevjere.