1Saberite se, saberite se, narode nemili,
2Dok nije izašao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega.
3Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji, koji činite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Gospodnjega.
4Jer će se Gaza ostaviti i Askalon će opustjeti; Azot će se odagnati u podne i Akaron će se iskorijeniti.
5Teško onima koji žive po bregovima morskim, narodu Heretejskom: riječ je Gospodnja na vas, Hanane, zemljo Filistejska, ja ću te zatrti da ne bude stanovnika u tebi.
6I bregovi će morski biti stanovi i jame pastirske i torovi za stada.
7I taj će kraj biti ostatku doma Judina; ondje će pasti; u domovima će Askalonskim lijegati uveče; jer će ih pohoditi Gospod Bog njihov i povratiti roblje njihovo.
8Čuo sam rug Moavov i ukore sinova Amonovijeh kojima ružiše moj narod, i raširiše se preko međa njihovijeh.
9Zato, tako ja bio živ, govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, Moav će biti kao Sodom i sinovi Amonovi kao Gomor, mjesto koprivama, i slanica i vječna pustoš: ostatak naroda mojega oplijeniće ih, i koji ostanu od naroda mojega naslijediće ih.
10To će im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Gospoda nad vojskama i podizaše se na nj.
11Strašan će im biti Gospod, jer će istrijebiti sve bogove zemaljske, i njemu će se klanjati svaki iz svojega mjesta, sva ostrva narodna.
12I vi, Etiopljani, bićete pobijeni mačem mojim.
13I dignuće ruku svoju na sjever, i zatrće Asirsku, i Nineviju će opustiti da bude suha kao pustinja.
14I u njoj će ležati stada, svakojako zvijerje između naroda, i gem i ćuk noćivaće na dovratnicima njezinijem; glasom će pjevati na prozorima; pustoš će biti na pragovima, jer će se poskidati kedrovina.
15Taki će biti veseli grad, koji sjedi bez brige, koji govori u srcu svom: ja sam, i osim mene nema drugoga. Kako opustje! posta loža zvijerju! Ko god prođe mimo nj zviždaće i mahati rukom.