1Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova.
2Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:
3Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
4A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom.
5Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati.
6Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo.
7Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše.
8Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samoga današnjega dana.
9I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožđa, i sablazan i plata njima;
10Da se njihove oči zaslijepe da ne vide, i leđa njihova jednako da su pognuta.
11Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože sačuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili.
12A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune?
13Jer vama govorim neznabošcima; jer, budući da sam ja apostol neznabožaca, hoću da hvalim svoju službu;
14Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.
15Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?
16Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.
17Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajedničar u korijenu i u masti od masline;
18Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.
19A reći ćeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim.
20Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.
21Jer kad Bog rođenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.
22Gledaj dakle dobrotu i nepošteđenje Božije: nepošteđenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti ćeš biti otsječen.
23A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiće se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.
24Jer kad si ti otsječen od rođene divlje masline, i pricijepio se na nerođenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji će se pricijepiti na rođenu svoju maslinu!
25Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove (da ne budete ponositi), da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uđe neznabožaca koliko treba.
26I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doći će od Siona izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.
27I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.
28Po jevanđelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.
29Jer se Bog neće raskajati za svoje darove i zvanje.
30Jer kao i vi što se nekad suproćaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproćenja,
31Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.
32Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.
33O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!
34Jer ko pozna misao Gospodnju?
35Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?
36Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.