1Potom vidjeh: i gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi koji čuh kao trubu gdje govori sa mnom, reče: popni se amo, i pokazaću ti šta će biti za ovijem.
2I odmah bih u duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše neko.
3I onaj što sjeđaše bijaše po viđenju kao kamen jaspis i sard; i oko prijestola bješe duga po viđenju kao smaragd.
4I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola; i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojima.
5I od prijestola izlažahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih.
6I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal; i nasred prijestola i oko prijestola četiri životinje, pune očiju sprijed i sastrag.
7I prva životinja bješe kao lav, i druga životinja kao tele, i treća životinja imaše lice kao čovjek, i četvrta životinja bješe kao orao kad leti.
8I svaka od četiri životinje imaše po šest krila naokolo, i unutra puna očiju, i mira ne imaju dan i noć govoreći: svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, i koji jest, i koji će doći.
9I kad daše životinje slavu i čast i hvalu onome što sjeđaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka,
10Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreći:
11Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je.