1Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su čista srca.
2A noge moje umalo ne zađoše, umalo ne popuznuše stopala moja,
3Jer se rasrdih na bezumnike videći kako bezbožnici dobro žive.
4Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.
5Na poslovima čovječijim nema ih, i ne muče se s drugim ljudima.
6Toga radi optočeni su ohološću kao ogrlicom, i obučeni u obijest kao u stajaće ruho.
7Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.
8Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.
9Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
10I zato se onamo navraćaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
11I govore: kako će razabrati Bog? zar višnji zna?
12Pa eto, ovi bezbožnici srećni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
13Zar dakle uzalud čistim srce svoje, i umivam bezazlenošću ruke svoje,
14Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15Kad bih kazao: govoriću kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u očima mojima.
17Dok najposlije uđoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
19Kako začas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
20Kao san, kad se čovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraćaš utvaru njihovu.
21Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
22Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinče bijah pred tobom.
23Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.
24Po svojoj volji vodiš me, i poslije ćeš me odvesti u slavu.
25Koga imam na nebu? i s tobom ničega neću na zemlji.
26Čezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.
27Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji čini preljubu ostavljajući tebe.
28A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaću sva čudesa tvoja.