1Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega.
2Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem
3Od vike neprijateljske i od dosade bezbožničke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me.
4Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me;
5Strah i trepet dođe na me, i groza poduze me.
6I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i počinuo;
7Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji.
8Pohitao bih da utečem od vihora i od bure.
9Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svađu u gradu;
10Danju i noću to hodi po zidovima njegovijem; zločinstvo je i muka posred njega.
11Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo.
12Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio.
13Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj.
14S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni.
15Neka ih ugrabi smrt, neka živi siđu u pakao, jer je zločinstvo u stanu njihovu i u njima.
16Ja Boga prizivljem, i Gospod će me spasti.
17Večerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i čuće glas moj;
18Učiniće, te će duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam.
19Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga.
20Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu.
21Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Riječi su im blaže od ulja, ali su goli mačevi.
22Stavi na Gospoda breme svoje, i on će te potkrijepiti. Neće dati dovijeka pravedniku da posrne.
23Ti ćeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neće sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.